Mentalna struktura hipermodernog Zapada, u kojemu se postupno od doba renesanse sve do danas događa složena mutacija kolektivnog kao i individualnog pogleda na svijet, održava radikalnu promjenu zapadne epistemologije percipiranja i interpretiranja svijeta. Nakon doba “kulture kao slike” naspram “kulture kao teksta” možda se nalazimo u drugoj vrsti redukcije – one vizualne svijesti i svojevrsnoga internaliziranog videocentrizma koje disolvira nasljeđe zapadnoeuropske metafizike koja je prožimala društvene i humanističke znanosti sve do kraja XX. stoljeća. Takav dug autonomizacije i emancipacije slike od jezika, govora i pisma, razotkriva filozofske i metapolitičke matrice tzv. zapadnoskopije kao svojevrsne vizualne opsjednutosti.The mental ...