Analiza i usporedba distalne motorne latencije n. medianusa kod pacijenata sa sindromom karpalnog tunela te izbor terapijskih intervencija

Uvod: Sindrom karpalnog tunela česta je kompresivna neuropatija uzrokovana kompresijom n. medianusa u karpalnom kanalu. Prema Američkoj neurološkoj akademiji postoji 10 % rizika da će se kod osobe tijekom života razviti sindrom karpalnog tunela. Cilj: Cilj ovog retrospektivnog istraživanja je prikazati uspješnost fi zioterapije i operativne dekompresije kod pacijenata sa sindromom karpalnog tunela. Materijali i metode: 90 ispitanika (po 30 u svakoj skupini) zadovoljilo je kriterije uključenja ovog istraživanja. Podaci su arhive EMNG laboratorija Kliničke bolnice „Sveti Duh“, Zagreb. Prvu skupinu su činili ispitanici s urednim nalazom n. medianusa. Druga skupina ispitanika s patološkim nalazom n. medianusa provodila je fi zioterapiju dok je trećoj skupini ispitanika rađena operativna dekompresija. Uspoređivane su vrijednosti distalne motorne latencije i brzine provođenja n. medianusa prije i nakon fi zioterapije te prije i nakon operativne dekompresije. Rezultati: Nije prisutna statistički značajna razlika u drugoj skupini ispitanika u vrijednostima distalne motorne latencije n. medianusa prije i nakon fi zioterapije (p=0,237) kao niti u vrijednostima brzine provođenja n. medianusa (p=296). U trećoj skupini ispitanika prisutna je statistički značajna razlika u vrijednostima distalne motorne latencije n. medianusa prije i nakon operativne dekompresije (0,0001) kao i brzine provođenja n. medianusa prije i nakon operativne dekompresije (p=0,003). Zaključak: Operativna dekompresija pokazala se superiornijim načinom liječenja sindroma karpalnog tunela nego fi zioterapija