Speleološka istraživanja na području Labinštine u Istri

Labinština je geografsko-povijesni naziv dijela Istre, najvećeg hrvatskog poluotoka. Obuhvaća područje između Čepićkog polja, Raškog i Plominskog zaljeva, te južnog dijela masiva Učke i Kvarnerskoga zaljeva. Prostor Labinštine danas čine područja općina Labin, Kršan, Sveta Nedelja i Raša (Bertoša i Matijašić, ur. 2005). Gotovo 70% Istre prekriva tipični krški krajobraz s podzemnim protokom vode i brojnim krškim fenomenima. S obzirom na geološku građu, područje Labinštine se većim dijelom nalazi na prostoru crvene Istre, nazvanim po zemlji crvenici koja velikim dijelom prekriva mlađe mezozojske i paleogenske karbonate. S obzirom na vapnenačku podlogu i njezinu podložnost kemijskom trošenju, nastaju mnogobrojne pukotine, škrape, ponikve, uvale, špilje, jame i ponori. Prevladavaju blagi nagibi koji onemogućuju ispiranje tla pa dolazi do nakupljanja zemlje crvenice. Manji dio područja nalazi se na prostoru sive Istre, odnosno središnjeg flišnog bazena (Velić et al. 1995). Područje je u prošlosti bilo poznato po rudarskoj djelatnosti, odnosno prikupljanju i proizvodnji ugljena te obiluje brojnim rudnicima i industrijskim postrojenjima koji nisu u funkciji od 80-ih i 90-ih prošlog stoljeća (Vorano 1997). Podzemni hodnici poput rudnika Raše prikupljaju podzemne i površinske vode. Važniji površinski tok je Boljunščica, a najveće je slivno područje rijeke Raše (Šikić & Polšak 1973). U razdoblju od 1920. do 1940. godine brojni talijanski speleolozi proveli su speleološka istraživanja Istre pa tako i pojedinih speleoloških objekata na području Labinštine. Najpotpuniji rezultati istraživanja talijanskih speleologa objavljeni su u knjizi L. V. Bertarellija i E. Boegana: Duemila Grotte (1926). Knjiga sadrži 200 tablica s nacrtima, 370 crno-bijelih fotografija, crteža, skica i različitih karata te veliku kartu M 1:100000, na kojoj su ucrtane lokacije objekata. Na hrvatskom dijelu Istre istraženo je i obrađeno 110 speleoloških objekata. Nažalost, pronalazak objekata na temelju podataka iz knjige često je bezuspješan jer su neki ulazi zatvoreni ili su opisi pristupa nejasni. Njemački maršal i speleolog Arnald Harzach je u vremenu od listopada 1943. do veljače 1945. pregledao 31 jamu uz pomoć vatrogasaca i rudara i izvadio 209 žrtava iz 10 jama. Pri izradi hidrogeološke i inženjerskogeološke karte Istre od 1958. godine, hidrogeološkog istraživanja za izvor Gradole te okoliša Letaj, industrijske 25 S U B T E R R A N E A C R O A T I C A 2 2 / 2 0 1 7 zone Labin i probijanja cestovnoga tunela Učka, Srećko Božičević registrirao je 480 speleoloških objekata na području Istre. Sve do tada istražene speleološke objekte (1356 pećina ili špilja, jama i ponora) opisao je 1985. godine u svojoj disertaciji „Morfogeneza speleoloških pojava Istre i njihova zavisnost o geološkim i hidrogeološkim uvjetima“, prikazavši ih na 8 topografskih listova M 1:50000 s 52 grafička priloga najistaknutijih pojava i s detaljnim nacrtima. U zadnjih nekoliko desetljeća speleološka istraživanja izvodili su još i zagrebački, slovenski te speleolozi iz različitih istarskih speleoloških udruga. Njihovim istraživanjima otkriven je znatan broj novih speleoloških objekata. U ovom članku prikazani su do sad neobjavljeni rezultati speleoloških istraživanja na području Labinštine, provedeni tijekom većeg broja istraživanja hrvatskih speleologa u razdoblju od 1998. do 2017. godine. Na temelju informacija dobivenih od strane lokalnog stanovništva i analizom topografskih karata, na području Labinštine istraženo je više od 40 speleoloških objekata. Među navedenim objektima uglavnom je riječ o onima jamskog karaktera (dubine do 30 m), dok su najdublje jame zabilježene na ovom području Jama pod Krušvići, Snašićeva, Gospetova, Jurinova, Kralićeva, Kalafatova, Pićanova i Jama kod Letiši dubine veće od 100 m. Od speleoloških objekata špiljskog karaktera najdulje su Negrijeva špilja, Rimska škulja i Ponor Škrljevo