Ograničavanje prikupljanja vjerskih priloga na području Đakovačke (Bosanske) i Srijemske biskupije nakon 1945. godine

U radu se na temelju dostupnog arhivskog gradiva govori o jednom od aspekata koji je utjecao na materijalne prilike Katoličke crkve u Đakovačkoj (Bosanskoj) i Srijemskoj biskupiji nakon 1945. godine, a tiče se dobrovoljnih vjerskih priloga. Budući je državna politika komunističkih vlasti nakon 1945. godine težila materijalnom siromašenju Katoličke crkve, ubrzo po dolasku Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) na vlast uslijedilo je donošenje brojnih zakona po kojima su se oduzimali crkveni posjedi, zgrade, građevinska zemljišta i ostala imovina, kao i različita ograničenja u pogledu prikupljanja dobrovoljnih vjerskih priloga, koji su nakon sekularizacije provedene Ustavom Federativne Narodne Republike Jugoslavije (FNRJ), predstavljali jedini izvor prihoda za svećenstvo i crkvene organizacije. Zbog boljeg razumijevanja navedene problematike u uvodnom su dijelu članka pojašnjeni glavni uzroci crkveno-državnog sukoba u Jugoslaviji i uloga đakovačkog biskupa Antuna Akšamovića kao glavnog crkvenog predstavnika Đakovačke biskupije u tom razdoblju, dok se u središnjem dijelu analizira na koji su se način iznimno loši crkveno-državni odnosi toga razdoblja odrazili na pitanje prikupljanja dobrovoljnih vjerskih priloga na području Đakovačke biskupije