Vojnička država? Veterani i socijalna država u Hrvatskoj

The paper theorizes about the type of welfare state that emerged in Croatia post-1990, focusing specifically on ways in which the evolution of welfare programmes for veterans, and the gradual strengthening of veteran organizations as pivotal political actors, impacted its morphology. Croatia currently has a population of around 500,000 registered veterans, which in the mid-1990 started organizing into powerful organizations. Partly in response to this mobilization, from 1994 onwards HDZ governments created a comprehensive institutional architecture of entitlements for veterans, instituting durable material linkages alongside symbolic ties to this population. The prominence of veterans as a pivotal political actor has impacted the development of the welfare regime in Croatia. Strong reliance on the family for a broad range of care work is the central feature Croatia shares with other conservative welfare regimes, while the clientelist character of state-society relations relates it specifically to their Southern variant. Distinctly, the "compensatory" character of welfare programmes, which is characteristic of veteran programmes, and of family policy in Croatia generally, creates contradictory impulses. What seems to have emerged is a specific clientelist variant of a conservative welfare regime, sustained by veteran mobilizations, while at the same time eroded by the dependency, resentment and a myriad of other social impacts of these programmes. Future research on the welfare state in Croatia will hopefully further explore the arguments that this paper brings forward.Rad se bavi inačicom socijalne države koja se od devedesetih godina razvijala u Hrvatskoj, odnosno pitanjem kako su socijalni programi za veterane i pretvaranje veteranskih organizacija u ključne političke aktere utjecali na njezin razvoj. Hrvatska ima oko pola milijuna registriranih veterana te snažne i brojne veteranske organizacije. Djelomice reagirajući na mobilizaciju veteranskih organizacija, vlade predvođene HDZ-om stvarale su od 1994. trajne materijalne povlastice za veterane, uz simbolične poveznice koje njeguju od svršetka Domovinskog rata. Jačanje veteranskih organizacija kao političkih aktera utjecalo je stoga na razvoj socijalne države u Hrvatskoj. Snažno oslanjanje na obitelj u pružanju skrbi središnje je obilježje koje Hrvatska dijeli s drugima konzervativnim socijalnim državama, dok je klijentelistički karakter odnosa između države i društvenih skupina povezuje s južnim tipom konzervativne socijalne države. Nadalje, Hrvatsku obilježavaju "kompenzacijski" socijalni programi, kako za veterane tako i u obiteljskoj politici općenito, koji imaju kontradiktorne društvene učinke. Klijentelističku inačicu konzervativne socijalne države u Hrvatskoj održava politička mobilizacija veteranskih organizacija, ali je istodobno nagrizaju odnosi ovisnosti, predbacivanja i brojni drugi socijalni učinci tih programa. Ovaj rad ukazuje na potrebu obuhvatnijih komparativnih istraživanja socijalne države u Hrvatskoj