Međunarodna sigurnost : primjena strukturiranih analitičkih tehnika u predviđanjima

Umijeće analiziranja jest umijeće postavljanja pitanja, a ne traženja odgovora. Pritom je dodatni izazov točno i pravovremeno predviđati. Ali, istraživanja pokazuju da je točnost predviđanja izuzetno mala. Koja su to kognitivna ograničenja i „zamke” koje značajno otežavaju analizu? Što su obrasci očekivanja, a što je učinak ustrajnosti? Zašto i kako heuristike i pristranosti, logičke pogreške i mentalni sklop utječu na kvalitetu i preciznost rješavanja problema, predviđanja, odlučivanja? Zašto izbjegavamo analitičke strukture? Što je satisficing? Što se događa kada naš um koristi prečac temeljen na uzorku, što znači kada kažemo da ljudski um funkcionira analogički, a ne logički? Metodologija koja se preporučuje za svladavanje tih prepreka jest eksternalizacija i dekompozicija problema, a podrazumijeva „izbacivanje” problema iz glave zapisivanjem na papir u pojednostavljenom obliku koji prikazuje raščlambu problema na glavne elemente i njihov međusobni odnos. Upravo je to princip na kojem se temelje strukturirane odnosno analitičke (problem-solving) tehnike. Za točnija predviđanja u području međunarodne sigurnosti važno je ispravno adresirati prijetnje i suvremene izazove, a to je pravovremeno moguće sagledati i savladati samo primjenom problem-solving tehnika