Ukupna učestalost karcinoma prostate znatno premašuje učestalost klinički dokazanog karcinoma, iako je to najčešći rak u muškaraca. Dijagnoza kliničkog raka prostate postavlja se danas na osnovi sigurnih i neizbježnih pokazatelja. To su: rektalni pregled, UZV pregled transrektalnom sondom, povišene vrijednosti prostatičnog specifičnog antigena (PSA) u serumu i transrektalna punkcijska biopsija. Suvremena klasifikacija mora odvojiti lokaliziranu bolest od uznapredovale i diseminirane bolesti. Kako veliki dio karcinoma prostate predstavlja stacionarnu bolest, potrebno je utvrditi prediktore malignog potencijala s pomoću kojih će se odvojiti slučajevi agresivnog karcinoma koji zahtijevaju terapiju. To su: povećanje limfnih čvorova zdjelice, po...