Cassandra Fedele and her Dalmatian correspondents

U radu se analizira korespondencija trojice manje poznatih dalmatinskih humanista s Cassandrom Fedele, glasovitom mletačkom humanisticom s kraja 15. i početka 16. stoljeća. Riječ je o Benediktu Mišuliću iz Paga, Ambrozu Mihetiću iz Šibenika i Pavlu Paladiniću iz Hvara. Prva dvojica s Fedele su razmjenjivali pisma, a iz toga nam se dopisivanja sačuvalo po jedno pismo upućeno od Fedele Mišuliću i Mihetiću, kao i jedno odulje Mihetićevo pismo upućeno mletačkoj humanistici. Analiza tih pisama usredotočuje se prije svega na sadržajne pojedinosti koje pomažu da se rekonstruira tadašnja kulturna atmosfera u dalmatinskim gradovima i dopune spoznaje o njezinim akterima i književnoj komunikaciji među dvjema jadranskim obalama. Upozorava se također da Fedele Mišulića spominje u još najmanje dvama pismima, u kojima se, po svoj prilici, odvija komunikacija o njezinim pokušajima da osigura službu na španjolskom dvoru. Paladinić je pak Fedele posvetio jednu pohvalnu latinsku pjesmu u kojoj veliča njezinu učenost. Uz dopunjavanje spoznaja o trima dalmatinskim humanistima i njihovim kontaktima s Fedele, cilj je analize i obrada pojedinih retoričkih strategija koje se u spomenutim tekstovima primjenjuju. Na kraju rada razmatra se mogućnost da je adresat dvaju pisama Cassandre Fedele bio kotorski humanist Bernard Pima. Ta se pretpostavka odbacuje, ali se zato Pimi pokušavaju atribuirati dvije dosad nezapažene pjesme iz jednog rukopisa u Marciani.The paper analyzes the written correspondence between Cassandra Fedele, a renowned Venetian Humanist from the end of the 15th and the beginning of the 16th century, and three lesser-known Dalmatian Humanists - Benedikt Mišulić from Pag, Ambroz Mihetić from Šibenik and Pavao Paladinić from Hvar. The first two exchanged letters with Fedele; from their correspondence merely one of her letters to Mišulić and Mihetić has been preserved, as well another longer letter Mihetić sent to the Venetian Humanist. The analysis of those letters primarily focuses on the details of their content which allow for the reconstruction of the cultural climate in Dalmatian cities and broadens our understanding of its protagonists and the literary communication between the two Adriatic coasts. The paper also notes that Fedele mentions Mišulić in at least two other letters in which she probably pleads for a position at the Spanish court. On the other hand, Paladinić dedicated a laudatory poem in Latin to Fedele in which he praises her erudition. Apart from widening our knowledge of the three Dalmatian Humanists and their contacts with Fedele, the paper also analyzes specific rhetorical strategies the texts employ. In the conclusion the paper considers the possibility that the addressee of two Fedele’s letters might have been a Humanist from Kotor named Bernard Pima. The assumption is nevertheless dismissed, but Pima is attributed with two overlooked poems from a manuscript in Marciana