Dragutin Domjanić and Zlata Kolarić-Kišur – Local Writers in Croatian Language Teaching in Primary Schools

Učenici u školu dolaze sa znanjem svoga zavičajnoga idioma, a potom se u školi susreću sa standardnim jezikom i njegovim normama. No, unatoč težnji za ovladavanjem standardnim jezikom, u nastavi hrvatskoga jezika izuzetno je važno očuvati zavičajni idiom. Načelo zavičajnosti prisutno je u metodikama nastave hrvatskoga jezika, a ističe kako učenicima treba na njima bliskim sadržajima približiti usvajanje nastavnoga gradiva i kako treba njegovati raznolikost narječja jer su ona bogatstvo hrvatskoga jezika (Težak, 1997.). I hrvatska narječja i jezični standard zaslužuju svoje mjesto u učenju hrvatskoga jezika te se učenike treba poticati na njihovu primjerenu i ispravnu jezičnu uporabu. U četvrtome razredu osnovne škole učenici na nastavi Prirode i društva obrađuju Republiku Hrvatsku (NPiP, 2006.). Povezujući nastavne sadržaje, ovaj će rad učenicima približiti dva zavičaja: Hrvatsko prigorje (područje oko Svetoga Ivana Zeline) i Slavoniju (požeško područje) kroz djela dvaju pisaca: Zlate Kolarić-Kišur i Dragutina Domjanića. Zlata Kolarić-Kišur svojim je autobiografskim pričama i uspomenama iz djetinjstva, u knjizi Moja Zlatna dolina, odličan zavičajni predložak za upoznavanje požeškoga kraja u njegovoj cjelovitosti (međuljudskih odnosa, zgoda i nezgoda u vrijeme odrastanja), za upoznavanje jezičnoga bogatstva požeškoga govora te zavičajnih običaja. Izbor iz pjesama Dragutina Domjanića, u kojima učenici prepoznaju obilježja prigorskoga zelinskoga kraja, običaje koji taj kraj čine posebnim i koji su vrijedno kulturno bogatstvo, baš kao i kajkavsko narječje kojim su te pjesme pisane, drugi su književni predložak na kojemu će učenici u nastavi hrvatskoga jezika učiti o ljepoti svoga zavičaja. Radom će se istražiti koliko su književni predlošci dobra podloga za učenje o užem i širem zavičaju te koliko učenici rado u nastavi prihvaćaju bliske im sadržaje iz neposredne životne okoline: poznate krajeve i jezik. Nakraju će se provjeriti i koliko su učenici, potaknuti zavičajnicima, spremni i sami napisati književni tekst o svome zavičaju na zavičajnome idiomu ili na hrvatskome standardnome jeziku.Pupils come to school with the knowledge of their local idiom. In school, however, they meet the standard language and its rules for the first time. Nevertheless, apart from the tendency to teach pupils to master the standard language, Croatian language teaching should also strive to preserve the local idiom. The local principle is present in the methodology of Croatian language teaching, and it highlights the fact that the pupils should be educated through familiar contents and that various local vernaculars should be cherished, since they are the true treasure of Croatian language (Težak, 1997). Not only the standard language, but also Croatian dialects have their own place in Croatian language teaching; pupils should therefore be encouraged to the appropriate and correct usage thereof. In the fourth grade of primary school, in science, pupils learn about the Republic of Croatia (National Curriculum, 2006). Connecting educational contents, this work will bring two regions – Croatian Prigorje (the area around Sveti Ivan Zelina) and Slavonia (the Požega area) – closer to pupils through the works by two writers: Zlata Kolarić-Kišur and Dragutin Domjanić. With her autobiographical stories and childhood reminiscences collected in the book Moja Zlatna dolina / My Golden Valley, Zlata Kolarić-Kišur has become a great local template for learning about the Požega area in general (including relations among people, events and accidents during childhood) and about the rich Požega vernacular and local customs. Selected poems by Dragutin Domjanić, in which pupils can recognise the characteristics of the foothill region of Zelina, customs that make this area special and represent a valuable cultural heritage, just as does the kajkavian dialect in which the poems are written, are the second literary template, through which pupils learn about the beauty of their region at Croatian language lessons. This objective of this paper is to study to what extent literary templates are adequate as a form for learning about the closer and wider local region, and how ready pupils are to learn from the contents in their close environment: familiar local areas and language. Finally, another objective of the paper is to check whether pupils, motivated by the literature written in their local vernacular, feel ready to write any form of literary text about their region – either in their local idiom or in Croatian standard language