The Science at Croatian Universities: a Gloomy View through SCIsearch and MEDLINE

Cilj rada. Usporedba znanstvenih članaka tiskanih tijekom zadnjih deset godina u kojima su autori znanstvenici na sveučilištima u Zagrebu, Rijeci, Osijeku, Splitu s onima na Sveučilištu u Ulmu (Njemačka) i Gracu (Austrija). Metode. Analiziran je broj radova dobiven pretraživanjem SCIsearch (Institute for Scientific Information (ISI) baze podataka i MEDLINE. Rezultati. Uspoređujući ukupni broj radova koje registrira SCIsearch, znanstvenici na regionalnim hrvatskim sveučilištima objavili u tijeku desetogodišnjeg razdoblja znatno manje radova od ostalih sveučilišta uključenih u istraživanje. Podatak da su znanstvenici na našim sveučilištima objavili samo 0,42 (Osijek), 0,55 (Rijeka) i 0,75 (Split) radova po znastveniku tijekom desetogodišnjeg razdoblja sam za sebe dosta govori. Znastvenici Sveučilita u Zagrebu objavili su u istom razdoblju 1,65 radova po znanstveniku, uto je ipak vrlo malo ako se usporedi s produktivnošću znanstvenika na Sveučilištu u Ulmu (6,6 radova po znanstveniku). Slični se rezultati dobiju ako se napravi usporedba broja radova objavljenih na 1000 studenata kao mjere veličine sveučilišta. Zaključak. Neovisno koji se pokazatelj koristio za usporedbu znanstvene razvijenosti, sva tri hrvatska regionalna sveučilišta bitno zaostaju za Sveučilištem u Zagrebu. Držimo da je razvijenost znanstvenog rada dosegla tako nisku razinu da to samo po sebi dovodi u pitanje njihov opstanak i daljnji razvoj. Glavne kočnice daljnjeg razvoja hrvatske znanosti su: (a) manjak vrhunskih znanstvenika koji bi pokrenuli razvoj, (b) sporost u provođenju reforme hrvatskih sveučilišta uz brojna opiranja pri samom začetku. Pri provođenju znanstvene politike, posebice pri probiru znanstvenih kadrova, treba čim prije uvesti univerzalne znanstvene kriterije. Novi Zakon o znanosti kao i Nacionalni znanstveni program pretstavljaju dobru osnovu za novi početak.Aim. Comparison of scientific articles published during the last 10 years by scientists working at the universities of Zagreb, Rijeka, Osijek and Split (Croatia), Ulm (Germany) and Graz (Austria). Method. Analysis of the numbers of papers obtained by searching the SCIsearch database of the Institute for Scientific Information (ISI) and MEDLINE. Results. The universities of Osijek, Rijeka and Split, with only 0.42, 0.55 and 0.75 published papers per scientist over a 10-year period respectively,were found to have the lowest scientific output. Although the 1.65 papers published by an average scientist of the University of Zagreb were a significantly higher output compared with the above regional universities, they were still considerably below the production of the University of Ulm (6.6 papers per scientist) and that of Graz (2 papers per scientist). The comparison of the number of papers per 1,000 students gave similar results.. Conclusion. Irrespective of the parameter used for the comparison of scientific development, the three Croatian regional universities were found to lag significantly behind the University of Zagreb. In our opinion, the level of research activities is so dramatically low that it questions further development of these universities. The two main obstacles to an immediate improvement of Croatian science are: (a) a lack of high-quality scientists who could take up the burden of scientific development, and (b) a slow process of the organizational transformation of universities, with an obvious tendency to be devaluated since its very beginning. What Croatian scientific research urgently needs is the introduction of international standards, including the selection of scientists. The new Bill of Science and the National Research Program may be a good foundation for such efforts in the future