The impact of peritoneal dialysis adequacy on patient\u27s survival

U ovom radu autori govore o učinkovitosti peritonejske dijalize i njenom utjecaju na preživljenje bolesnika liječenih peritonejskom dijalizom od 1986.-1999. godine. Od 95 bolesnika umrlo je tijekom liječenja peritonejskom dijalizom 29 (30,53%), na hemodijalizu su prešla 32 (33,68%), iz evidencije izgubljena 4 (4,21%), jedan transplantiran (1,05%), a krajem promatranog razdoblja ovom metodom liječeno je 29 bolesnika (30,53%). Umrli bolesnici nisu se razlikovali od preživjelih bolesnika po dobi na početku liječenja (60,93±7,40 : 57,73±10,07 godina; t=l,38, NS). Nije bilo ni statistički značajne razlike prosječne dobi u vrijeme smrti umrlih bolesnika i prosječne dobi bolesnika liječenih ovom metodom na kraju promatranog razdoblja (63,47±7,59 : 60,70±9,78 godina; t=l,28, NS), a niti razlike prosječnog trajanja liječenja do smrti umrlih ili do kraja promatranog razdoblja preživjelih bolesnika (31,79±23,39 : 37,37±30,39 mjeseci; t=0,78, NS). Preživjeli bolesnici imali su znatno rjeđe peritonitise (1 na 19,69±12,98, a umrli 1 na 8,46±5,53 mjeseca liječenja) (t= 4,29, p<0,01) i više prosječne vrijednosti albumina (34,60±4,83 : 31,33±3,66 g/l; t=2,51, p<0,05), tjednog ukupnog Kt/V (2,00±0,23 : 1,83±0,27; t=2,11, p<0,05) i tjednog ukupnog klirensa kreatinina (60,75±5,27 : 57,25±5,54 1/1,73 m2 tjelesne površine; t=2,04, p<0,05), iako ni u jednoj podskupini nije bilo statistički značajne korelacije između trajanja liječenja i tri promatrana pokazatelja. Autori zaključuju da su bolesnici umrli tijekom liječenja peritonejskom dijalizom imali češće peritonitise i niže klirense ureje i kreatinina od bolesnika liječenih ovom metodom na kraju promatranog razdoblja. S obzirom da su rezultati naših bolesnika u podređenom položaju u usporedbi s rezultatima drugih autora, a unatoč relativno dobrim klirensima, može se zaključiti da učinkovite dijalize nisu uvijek jamstvo dugog preživljenja.In this paper the authors analyze the adequacy of peritoneal dialysis and the impact of dialysis adequacy on patients’ survival. Moreover, the authors present the results of treatment by peritoneal dialysis from 1986 to 1999. During this period 95 patients were treated by peritoneal dialysis: 29 of them died (30.53%), in 32 patients (33.68%) dialysis modality was changed to hemodialysis, 4 patients (4.21%) were lost in the follow-up period and one patient (1.05%) was transplanted. Finally, at the end of that period, 29 patients were treated by peritoneal dialysis (30.53%). Patients who died and patients who survived were not different in age either at the beginning of treatment (60.93±7.40 : 57.73±10.07 years; t=1.38, NS), or at the time of death or end of follow-up period (63.47±7.59 : 60.70±9.78 years; t=l.28, NS). Those two groups of patients were not different regarding duration of treatment (31.79±23.39 : 37.37±30.39 months; t=0.78, NS). Patients who survived had much less attacks of peritonitis (one in 19.69±12.98 months, compared to one in 8.46±5.53 months of treatment for patients who died) (t=4.29, p<0.01); they had higher level of plasma albumin (34.60±4.83 : 31.33±3.66 g/1; t=2.51, p<0.05), total weekly Kt/V (2.00±0.23 : 1.83±0.27; t=2.11, p<0.05) and total weekly creatinine clearance (60.75±5.27 : 57.25±5.54 1/1.73 m2 body surface area; t=2.04, p