ESWL - the standard treatment for urolithiasis

ESWL predstavlja danas standardnu metodu u liječenju urolitijaze na minimalno invazivni način i primjenjuje se praktički na svakoj urološkoj klinici ili odjelu, kao primami postupak terapije kamenaca mokraćnog sustava. Podaci o učinkovitosti najnovijih litotriptora su poznati, rezultati liječenja bubrežnih i uretralnih kamenaca mnogostruko izraženi, a nuspojave na eksperimentalnim životinjama i u kliničkim serijama dovoljno dokumentirane. No, pitanje je zašto se jedan određeni kamenac može udarnim valovima dezintegrirati, ako je struvitni kamenac lagano, a ako je cistinski ili kalcioksalat monohidrat uopće ne, ili samo na grube fragmente? Za koje frekvencije iz spektra koji daju generatori udarnih valova, pretpostavljamo da su odgovorne za dezintegraciju kamenaca, a koje za traumatsko oštećenje tkiva? Ta pitanja su temelji istraživanja čije se rješenje još ne nazire. Gdje su dugoročni rezultati velikih serija koji potvrđuju da ESWL ne utječe na funkciju bubrega ili nastanak hipertenzije? Da li je uslijed rastućih troškova postupka, uz pretpostavku jednakog učinka, ureteroskopski tretman kamenaca uretera metoda kojoj treba dati prednost pred ESWL-om? Tko zbrinjava bolesnike nakon primjene ESWL-a sve do oslobađanja od fragmenata, te uključuju li se bolesnici s recidivirajućom urolitijazom ujedan kompletan program metafilakse? To su samo neka od otvorenih pitanja koja čine potrebnim daljnja proučavanja primjene ove danas standardne metode liječenja urolitijaze. Danas su razvijene i nove mogućnosti primjene ove metode u terapiji kamenaca žučnjaka, žučovoda i pljuvačnih žlijezda. U najnovije vrijeme primjena udarnih valova donosi i prve uspjehe u terapiji pseudoartroza te tendopatija različitih lokalizacija.Today, ESWL is the standard method in the minimum invasive treatment of urolithiasisis and is performed at every urological clinic or department as a prymary procedure in the therapy of urinary stones. The efficacy data on the latest lithotriptors are well known, the results of the treatment of renal and urethral stones presentd many times and the adverse events in laboratory animals and clinical series well documented. The question, however, remains - how come a particular stone is disintegrated easily by shock waves if it is a struvite one, but only into rough fragments or not at all if it is a cystine or calcium oxalate one? Which spectrum frequencies produced by shock-wave generators are considered responsible for stone disintegration and which ones for tissue trauma? These questions form the basis of the research, the results of which are not yet known. Where are the long term results of large-scale series confirming that ESWL does not impair renal function nor cause hypertension? Due to increasing cost of treatment and assuming equal efficacy, should ureteroscopic treatment of ureteral stones be preferred to ESWL? Who takes care of the patients after ESWL treatment until they are stone free and are the patients with recurrent urolithiasis included into a complete programme of metaphylaxis? These are only a few issues necessitating further research of the application of this nowadays-standard method of urolithiasis treatment. Recently new application possibilities for this method have been developed in the treatment of cholelithiasis and sialolithiasis. The latest successes of the shock wave application have been observed in the treatment of pseudoarthroses and tendopathies on various sites