Jezična i govorna obilježja dječjega pripovjednog diskursa: analiza na mikrostrukturnoj razini

Analizirajući pripovijedanje na mikrostrukturnoj razini, moguće je prikupiti podatke o onim jezičnim elementima pomoću kojih se postiže koherentni diskurs. U skladu s tim, prikupljeni pripovjedni uzorci djece u dobi od šest i deset godina u ovom su radu promatrani u odnosu na četiri jezične i govorne mjere: sintaktičku složenost, gramatičku točnost, verbalnu proizvodnju i govornu tečnost. Provedena neparametrijska statistička analiza upućuje na značajnu razliku samo na varijabli gramatičke točnosti. S obzirom na tako dobivene podatke, pretpostavku ovoga rada – da će djeca u dobi od deset godina brže i tečnije pripovijedati dulje priče temeljeći ih na složenim sintaktičkim strukturama te pri tome imati manje gramatičkih odstupanja u odnosu na djecu u dobi od šest godina – moguće je prihvatiti samo u dijelu koji se odnosi na manji broj gramatičkih odstupanja