U prvome dijelu ovoga teksta promišlja se o važnosti odgojnoga djelovanja za promicanje dijaloga i pomirenja u hrvatskome društvu, a uzimajući u obzir mnogobrojne izazove koji dolaze iz suvremenoga konteksta i koji dodatno usložnjavaju odgojno‑obrazovnu djelatnost. Odgoj se našao pred izazovom od središnje važnosti za sadašnjost i za budućnost: omogućiti suživot različitosti i promicati dijalog u korist miroljubivoga društva. Posebna odgovornost s obzirom na promicanje dijaloga i pomirenja leži na katoličkome odgoju, osobito vjeronaučnome odgoju. U drugome dijelu promišlja se o kršćanskom pristupu dijalogu i pomirenju u odgojnoj perspektivi. Ističe se kako je opredjeljenje za odgoj koji je za dijalog i pomirenje, želimo li miran suživot, je...