Privatizacija opstaje kao „istočni grijeh” hrvatske tranzicije. Proces iz devedesetih godina prošlog stoljeća opterećuje i reformske napore u drugom desetljeću 21. stoljeća. Podaci o rezultatima privatizacije predmet su inkonkluzivne diskusije. U radu se analizira priroda hrvatske privatizacije i zaključuje da je imala karakter inicijalnog prisvajanja „ničijeg” vlasništva. Inicijalno je prisvajanje, prema definiciji, ono u kojem se vlasništvo uspostavlja samostalnim činom bez suglasnosti drugih afektiranih strana. Potpuno je kontroverzno to što je karakter inicijalnog prisvajanja (kolokvijalno – grabež) imala tzv. sekundarna privatizacija, koja se mahom odvijala u drugoj polovini devedesetih, nakon inicijalne alokacije dionica prema Zakonu ...