Assessment of communication abilities in persons with traumatic brain injuries during rehabilitation

Komunikacijske su teškoće kod osoba s traumatskom ozljedom mozga različite, uzimajući u obzir rasprostranjenost ozljede, vrstu udaraca i težinu traumatskog oštećenja mozga. Cilj ovoga rada, i u tu svrhu provedenog istraživanja, bila je procjena komunikacijskih sposobnosti osoba s traumatskim oštećenjem mozga na verbalnom, gestovnom i grafičkom modalitetu primjenom Porch indeksa komunikacijskih sposobnosti (Porch Index of Communicative Ability, PICA, B. E. Porch, 1981) prevedenog i prilagođenog hrvatskom jeziku. Ispitivanje je provedeno na 14 ispitanika obaju spolova, u dobi od 21 do 62 godine, kroz tri vremenska razdoblja u razmaku od tri mjeseca, kako bi se pratio napredak ispitanika kroz ponovljena ispitivanja. Svi su ispitanici bili na liječenju i rehabilitaciji u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju u Krapinskim Toplicama. Prikupljeni su podatci obrađeni univarijantno i multivarijntno. Korišten je Friedmanov neparametrijski test za testiranje značajnosti razlika aritmetičkih sredina malih zavisnih uzoraka. Za analizu sustava varijabli kvalitativnih i kvantitativnih promjena jednog uzorka u dvije vremenske točke korišten je program PROM (Nikolić, 1997). Dobiveni rezultati ukazuju na najmanji stupanj oporavka u verbalnom modalitetu. Gestovni modalitet je značajno oštećen u početnim ispitivanjima, ali se pod utjecajem terapije brže oporavlja. Grafički modalitet opisuju najlošiji rezultati zbog pareza ili plegija ekstremiteta. Rezultati ukazuju i na važnost zastupljenosti određenog modaliteta u ranoj rehabilitaciji komunikacijskih poteškoća nakon ozljede mozga.Communication abilities can be affected differently by traumatic brain injury because of differences in the types of impact and the types and severity of brain lesions. The present study used a Croatian version of the Porch Index of Communicative Ability (Porch, 1981) to assess verbal, gesticular and graphic communication abilities in persons with traumatic brain injuries (in 14 men and women aged 21-62 years). Assessments were performed three times at intervals of 3 months during rehabilitation at a specialized clinic in Krapinske Toplice. Data were analyzed using uni- and multivariate analyses. The Friedman nonparametric test was used to assess the significance of differences between small dependent samples. PROM software (Nikolić, 1997) was used to compare quantitative and qualitative changes between two time points within one sample. The results indicate that rehabilitation was more effective for gesticular abilities, less effective for verbal abilities, and least effective for graphic abilities, reflecting the presence of pareses and plegias of extremities. The results point to the importance of targeting certain communication abilities during early rehabilitation after brain injury