HEIDEGGEROV PRISTUP FENOMENOLOGIJI

Stvarni sadržaj i unutarnja sistematika fenomenologije predstavljaju polazište Martina Heideggera prilikom preispitivanja fenomenologije. On u djelu Temeljni problemi fenomenologije propituje tu problematiku te pokušava naći pravi način propitivanja i tumačenja problema fenomenologije. Filozofija i fenomenologija svojim odnosom ukazuju na temeljno pitanje smisla bitka (Sein) i njegova razumijevanja. Problematiku fenomenologije Heidegger pokušava sagledati iz kuta shvaćanja bitka tijekom povijesti. Navodi četiri teze o bitku: Kantovu tezu, tezu srednjovjekovne ontologije, tezu novovjekovne ontologije i tezu logike u najširem smislu, odnosno bitak kopule. U svakoj od tih teza, Heidegger pokušava naći temeljne probleme fenomenologije te govori da se oni odnose na ontologijsku diferenciju, problem temeljne artikulacije bitka, problem mogućih modifikacija bitka u njegovim načinima te problem istinosnog karaktera bitka. Sve to ukazuje na vulgarno shvaćanje karaktera bitka kao »ranijeg«. Odnos bitka i bićâ (Seiendes) treba se promijeniti tako da se promijeni shvaćanje bitka preko bića. Heidegger navodi da se to vrši fenomenologijskim metodama redukcije, konstrukcije i destrukcije. Ukazivanjem na Heideggerovo poimanje jednog od temeljnih pojmova i problema u filozofiji i fenomenologiji, bitka, ujedno će se ukazati na promjenu u shvaćanju fenomenologije u odnosu na prethodnike