A Comparison of Two Physiotherapy Treatment Approaches for Nonspecific Neck Pain

Bol u vratu jedna je od najčešćih bolnih senzacija uzrokovana dugotrajnim zadržavanjem glave u jednom položaju, dugotrajnom stereotipnom aktivnošću ruku ispred tijela, sve manjom zastupljenošću dinamičkih aktivnosti te stresom. Bol je popraćena smanjenom pokretljivošću vrata te poteškoćama s ravnotežom, poglavito u kroničnom stanju. Iako postoje brojne metode kojima se tretira nespecifična bol u vratu, nisu popraćene zadovoljavajućim brojem istraživanja o djelotvornosti. Cilj je rada utvrditi djelotvornost dvaju različitih fizioterapijskih pristupa u smanjenju boli, povećanju sagitalnog, frontalnog i transverzalnog indeksa gibljivosti te poboljšanju ravnoteže osoba s nespecifičnom boli u vratu. Istraživanje je provedeno u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju Krapinske Toplice, a sudjelovalo je 30 pacijenata, pri čemu su polovicu tretirali fizioterapeuti kroz metode manipulacije mekog tkiva, trakciju i mobilizaciju glave (relaksacijska skupina), dok je druga skupina od petnaest sudionika educirana za izvođenje statičkih vježbi snage i vježbi disanja u svrhu relaksacije (izometrička skupina). Promatrane varijable, opseg pokreta, bol i balans, mjerene su prije i nakon terapije u trajanju od 15 dana. Uzorak je sastavljen od 80 % žena i 20 % muškaraca, prosječna je starost u izometričkoj skupini 55,6 godina, a u relaksacijskoj skupini 52,4 godina. Nema značajne razlike među skupinama po dobi, spolu, kao ni po promatranim kriterijima. Prije terapije prisutna je jaka bol, pokretljivost vrata je ograničena, a održavanje ravnoteže na jednoj nozi kratkotrajno, pri čemu ne postoji značajna razlika među skupinama. Rezultati nakon terapije pokazuju pozitivne pomake, uz velik glavni efekt: obje metode znatno djeluju na smanjenje boli, povećanje gibljivosti u sve tri promatrane ravnine te rezultatima na testu ravnoteže na klupici i testu „ustani i kreni”. Među skupinama nema znatne interakcije ni za jedan promatrani kriterij. Značajne razlike u djelotvornosti dviju terapija dobivene su za frontalnu gibljivost te za ravnotežu na desnoj nozi, gdje izometrička skupina pokazuje znatno veći napredak. Obje terapijske metode ublažile su tegobe i poboljšale stanje pacijenata s nespecifičnom boli u vratu, a postoje sporadični pokazatelji o većoj djelotvornosti statičkih vježbi snage i vježbi disanja.Neck pain is one of the most common pain sensation caused by long-term head restraint in one position, long-lasting stereotypic activity, reduced physical activity and stress. Pain is associated with restricted rang of neck motion and postural balance difficulties, especially in chronic state. There are numerous methods of treating nonspecific neck pain, but evidence of their effectiveness is still lacking. The aim of this study was to determine efficacy of two different physiotherapy approaches to pain reduction, increasing sagittal, frontal and transverse mobility index and balance improvement in patients with nonspecific neck pain. Research was conducted in Special Hospital for Medical Rehabilitation Krapinske Toplice, and 30 patients were included. Half of them were treated by physiotherapist through the methods of soft tissue manipulation, traction and neck mobilisation (relax group). The other group of fifteen participants was educated for performing static strength exercises and breathing exercises for relaxation (isometric group). Observed variables were range of motion, pain and balance measured before and after 15-day therapy. Sample included 80% of women and 20% of men, with an average age of 55.6 years in isometric group, and 52.4 years in relax group. There is no significant difference between two groups in age, gender, or others criteria of interest. Prior to therapy there is severe pain, range of neck motion is limited, and one legged maintaining balance last shortly, where there is no significant difference between the groups. The results after the therapy show positive changes, with very large effect size: both methods have a significant effect on pain reduction, improvement in neck mobility in all observed planes, and on results in “One-leg balance” test and „Timed Up and Go“ test. There is no significant interaction between the groups for any of the observed criteria. There were significant difference between two groups in frontal flexibility, and in right leg balance: isometric group achieved significantly bigger improvement. Both therapeutic methods were effective for decreasing neck difficulties and improving the condition of patients with nonspecific neck pain, and there are sporadic indicators that static strength and breathing exercises are more effective