Baveći se sličnostima i razlikama opusa Marina Držića i Mavra Vetranovića, rad ujedno istražuje temeljne strategije dubrovačkog i hrvatskog političkog iskustva. Manirizam kao bitna oznaka postupka obojice pisaca realizira se u njihovim opusima, sukladno njihovim književnim praksama. Vetranović se iskazuje piscem kolektivnog senzibiliteta, dok je Držić tipičan renesansni individualist. Budući da je dubrovačko političko iskustvo utemeljeno na kolektivnoj vlasti, Vetranović je pjesničko utjelovljenje tog iskustva. Usuprot dubrovačkom, hrvatsko političko iskustvo, u nedostatku autentičnih nacionalnih institucija, gradi svoj model na slici jakog pojedinca koji u ime kolektiva istupa junačkom i u načelu tragičnom gestom. Takav model, koji u hrvat...