KONTRASTNA ANALIZA SLOVENSKIH I HRVATSKIH VOKALA (MOGUĆI IZGOVORNI PROBLEMI SA SLOVENSKOG ASPEKTA)

Nakon raspada zajedničke države i stvaranja dviju samostalnih država Republike Slovenije i Republike Hrvatske u jednom je razdoblju nakon 1991. godine došlo (i zbog rata na teritoriju Hrvatske) do smanjenja jezičnih (gospodarskih i društvenih) kontakata. Slovenija se više otvorila Zapadu, engleski je kao globalni jezik postao još važniji, a i zbog tehnološkog razvoja a i zbog novih medija (Internet, TV…). Srpskohrvatski, odnosno hrvatski jezik bio je i zbog nekadašnje (neformalne) privilegiranosti postavljen djelomično u drugi plan. Sada su to dva službena jezika susjednih suverenih država te je zbog toga dobro poznavanje i kvalitetno “poučavanje” jezika za obje jezične skupine još značajnije – i slavensko zajedničko porijeklo mora ponovno dobiti (ili je već dobilo) pozitivnu konotaciju, što je zanimljivo i za lingvistička (slavistička) istraživanja. U ovom članku bile su analizirane istovjetne i različite fonetske (akustičko-artikulacijske) pa i fonološke osobine segmentne i suprasegmentne razine koje su se najviše istaknule u snimci hrvatskih studenata kojima slovenski nije prvi (materinji) jezik (snimljeno na Odsjeku za fonetiku u Zagrebu u studenom 1997). Središnji dio ovog članka je kontrastna analiza akustičke strane vokala u slovenskom i hrvatskom jeziku