THE ETHICS OF TORTURE

Kao pojava bez jedinstvene definicije, terorizam sam po sebi predstavlja prijetnju većini osnovnih ljudskih prava. U prvom redu, terorizam negira prava stvarnih ili potencijalnih žrtava, a ujedno ima za posljedicu ugrožavanje osnovnih ljudskih prava osoba osumnjičenih za terorizam. Unatoč sumnji da teroristi posjeduju vitalne informacije, zabrana mučenja predstavlja apsolutno i nederogabilno pravo. To znači da se ne može ukinuti ni ograničiti, čak ni u izvanrednim okolnostima. Unatoč zabrani torture, neke države rašireno i sustavno primjenjuju torturu prema osobama osumnjičenim za terorizam ukoliko se vjeruje da raspolažu informacijama koje mogu biti od koristi u sprečavanju predstojećih napada. Jasno je da sustavna borba protiv terorizma zahtijeva stanovita ograničenja temeljnih ljudskih prava, ali pitanje je koliko daleko u tome možemo ići. U konačnici, predstavlja li „teroriziranje terorista” i spuštanje na njihov nivo veću prijetnju od samih napada?As a phenomenon without a uniform definition, terrorism itself presents a threat to the most of fundamental human rights. In the first place, terrorism negates the rights of actual or potential victims, but also results in a violation of human rights of people suspected of terrorism. Despite suspicions that terrorists may possess vital information, the prohibition of torture constitutes an absolute and non-derogatory right. This means that it cannot be suspended or restricted, even during a declared state of emergency. Despite the prohibition of torture, some states widely and repeatedly apply torture against persons suspected of terrorism if they are believed to possess information that may be of use in preventing impending attacks. It is clear that the continuous fight against terrorism requires certain restrictions on fundamental human rights, but the question is how far we can go. Ultimately, does “terrorising the terrorists” and stooping to their level constitute a greater threat than the attacks themselves