PSYCHOANALYSIS AND SCIENCE TODAY

Od samih početaka do danas psihoanaliza je suočena s problemom svojeg znanstvenog utemeljenja i sa svojom nejasnom pozicijom u svijetu znanosti. Problem znanstvenog utemeljenja analiziran je s obzirom na dvije kritike koje dolaze izvan psihoanalitičkog okruženja i unutar njega. Analizom postojećih kritika prepoznate su dvije mogućnosti koje aktualno pridonose znanstvenom utemeljenju psihoanalize i psihoanalitičke psihoterapije te ujedno uvođenju istraživanja u psihoanalitičku i psihoterapijsku praksu. Prva je mogućnost znanstvenog utemeljenja prepoznata u interdisciplinarnom pristupu putem kojeg psihoanalitički koncepti postaju pristupačni istraživanjima drugih disciplina znanosti uma, čime psihoanalitičke spoznaje postaju sastavnim dijelom njihova ukupnog znanja. Druga je mogućnost prepoznata u suvremenim promjenama u određenju znanosti i novim trendovima u istraživanju koji uključuju kvalitativnu metodologiju. Uvođenjem kvalitativne metodologije omogućeno je prevladavanje podvojenosti uloga terapeuta i istraživača te ostvarenje mogućnosti da psihoanalitičari i psihoterapeuti uče o praksi putem svoje prakse, tj. istraživanjima vlastite prakse.From its very beginning to present days, psychoanalysis has been confronted with the problem of its scientific foundation as well as with its unclear position in the world of science. The problem of scientific foundation is discussed from the perspective of two critics stemming from inside and outside psychoanalytic environment. Through analysis of those critics, there have been identified two possibilities that enable the scientific foundation of psychoanalysis and psychoanalytic psychotherapy as well as introduction of researches in psychoanalytic and psychotherapeutic practice. The first possibility of the scientific foundation is recognized in interdisciplinary approach through which psychoanalytic concepts become accessible to research of other disciplines of the science of mind, thus becoming part of their overall knowledge. The second possibility is recognized in the contemporary changes of the science determination and in new trends in research, which include a qualitative methodology. The introduction of qualitative methodology provides the possibility of overcoming the dichotomy of roles of therapists and researchers as well as realizing an opportunity for psychoanalysts and psychotherapists to learn about practice from their practice, i.e. through its investigation