Current Administrative court practice in the procedure of Public Procurement

U uvjetima prisutnih složenih i teških gospodarskih i socijalnih prilika, a s obzirom na komparativne mogućnosti i ekonomske učinke, sustav javne nabave, koji je, u prvom redu, na zakonskoj razini, uređen Zakonom o javnoj nabavi iz 2011. godine (dalje: ZJN), od izuzetne je važnosti za čitav pravni, politički i gospodarski sustav Republike Hrvatske. Javna nabava, u svojoj biti, predstavlja ugovaranje nabave robe, radova ili usluga. Specifičnost tog sustava sastoji se, prije svega, u tome da regulira ulazak u ugovorni odnos javnog i privatnog sektora. Stoga, ovaj sustav načelno mora biti formalan, kako bi se zaštitila ravnopravnost natjecatelja u postupku javne nabave, ali i opći interes. Temeljni ciljevi autora bili su, cijeneći pravnu tradiciju i tuzemne posebnosti, nakon analize upravno-sudske prakse, u kontekstu međunarodne pravne stečevine, dati prikaz i analizu zakonske regulacije nekih u praksi spornih aspekata sustava javne nabave u Hrvatskoj, te dvojbi proizašlih iz aktualne upravno-sudske prakse. Sporni aspekti sustava javne nabave, analizom pravomoćnih odluka upravnih sudova u razdoblju primjene Zakona o upravnim sporovima iz 2010. godine (dalje: ZUS), tiču se prvenstveno pitanja: mjesne nadležnosti upravnih sudova-; (ne)poštovanja načela tržišnog natjecanja, jednakog tretmana, zabrane diskriminacije i razmjernosti u odnosu na sve gospodarske subjekte; tko bi bili obveznici primjene ZJN-a; razloga isključenja i uvjeta sposobnosti gospodarskih subjekata; sadržaja, načina izrade i postupanja s dokumentacijom za nadmetanje te pristiglim ponudama; nadležnosti Državne komisije za rješavanje o žalbama; pravne zaštite kroz institut žalbe te naknade troškova žalbenog postupka. Stav je autora da pozitivno pravno uređenje sustava javne nabave u određenim segmentima opterećuje površnost i nedorečenost propisa, što je otežalo rad primjenjivačima propisa, ali i da postoji neki važni segmenti u regulativi i praksi koji zahtijevaju dodatnu analizu. Dotle, aktualnu upravno-sudsku praksu kao izvora prava, kada govorimo o predmetima javne nabave, obilježilo je nekoliko temeljnih značajki: fragmentarnost, s obzirom na to da je mali broj odluka uopće osporavan pred upravnim sudovima; nepotpunost, jer značajan broj odluka prvostupanjskih upravnih sudova nije podvrgnut ocjeni zakonitosti u žalbenom postupku; raznolikost u postupanju u određenim segmentima javne nabave te neaktualnost. K tome, u praksi je zabilježen značajan broj slučajeva u kojima se Državna komisija u ponovnom postupku, u izvršenju pravomoćnih presuda, suprotno članku 81. ZUS-a, nije pridržavala pravnih shvaćanja i primjedaba upravnog suda, što nitko sebi ne bi smio dopustiti. Međutim, očekivati je u narednom razdoblju da će značajniju ulogu u ujednačavanju upravno-pravne prakse i primjene prava u postupcima javne nabave imati Visoki upravni sud Republike Hrvatske, što i jest njegova osnovna zadaća. To će ujedno doprinijeti učinkovitijoj zaštiti pravne sigurnosti svih dionika koji sudjeluju u ovim vrstama postupaka.Under the current conditions of complex and difficult economic and social circumstances and given the comparative possibilities and economic effects, the system of public procurement which is firstly at a legal level regulated by the Public Procurement Act 8 (Zakon o javnoj nabavi) of 2011 (further referred to as: PPA (ZN), is of particular importance for the entire legal, political and economic system of the Republic of Croatia. Public procurement in essence represents contracting the procurement of goods, works or services. The specifities of that system are comprised, above all, of regulation of entering contractual relations between the public and private sector. Therefore, this system in principle must be formal in order to protect equality of competitors in the public procurement procedure and also in the general interest. Appreciating the legal tradition and indigenous particularities, the author’s fundamental aims consisted of providing and analysing administrative court practice in the context of international legal acquis communautaire showing some legal regulation in practice of disputable aspects of the system of public procurement in Croatia and the doubts emerging from current administrative court practice