Croatica Bvlgarica : on ephemerality of his own culture in Stanko Lasić\u27s letters

Izjave Stanka Lasića o srpskoj i hrvatskoj kao bugarskoj književnosti i kulturi mogu se shvatiti kao izraz njegove trajne posvećenosti “zapadnjačkom” Kanonu - vrijednostima, normama i autorima, posvećenosti koja izvire iz traumatskog viđenja efemernosti vlastitog intelektualnog i duhovnog ishodišta. Takva pozicioniranost u odnosu na “napredni” Zapad prepoznatljiv je dio diskursa domaćih književnika i intelektualaca koji, od devetnaestog stoljeća do danas, regulira svojevrsni kolektivni imaginarij.Stanko Lasić’s statements on Serbian and Croatian literature as Bulgarian literature and culture can be understood as an expression of his lasting dedication to the "Western" Canon - to its values, norms and authors, dedication arising from the traumatic seeing of the ephemerality of one’s own intellectual and spiritual starting point. Such position in regard to the “advanced” West forms a recognizable part of the discourse of Croatian writers and intellectuals, which, from the 19th century onwards, regulates a certain kind of a collective imagery