U gotovo sto godina postojanja romana Čudnovate zgode šegrta Hlapića (1913) Ivane Brlić-Mažuranić zabilježeno je isto toliko izdanja, što ga čini najobjavljivanijim hrvatskim dječjim romanom. Njegova važnost u hrvatskoj dječjoj književnosti možda se još više očituje u ulogama koje su mu pridavane i u titulama kojima je odlikovan: prvi hrvatski dječji roman, roman paradigma, roman od kojega sve počinje... Ipak, tek kroz kritičko čitanje postaje očito koliko su velika i neistražena područja koja još stoje na putu razumijevanju ovoga kultnoga djela. Da bi se uopće pristupilo kritičkom čitanju, bilo je potrebno načiniti reviziju recepcije ovog romana koja razotkriva slijepe pjege motrišta s kojih je roman proučavan. Uočavanje tih slijepih pjega...