GOVORNA RASLOJENOST U SUVREMENOM SLOVENSKOM KAZALIŠTU

Suvremeno se kazalište u svojim uprizorenjima vrlo slobodno koristi tekstom, odnosno predloškom teksta. Kako i na koji će se način napisana riječ realizirati u predstavi, ovisi o mnogo različitih koncepata. Posljednjih nekoliko godina u slovenskom kazališnom stvaralaštvu dogodile su se mane, iako ne nevažne promjene u uporabi govora u predstavi. Nakon razdoblja u kojem je govor bio potisnut u drugi plan (u korist vizualnih elemanata predstave) ili je bio samo korektna aktualizacija napisanog dramskog teksta, sada možemo ustanoviti da stvaratelji predstava u posljednjih nekoliko sezona svjesno upotrebljavaju govornu komunikaciju radi što veće komunikacijske koherentnosti. U želji za neposrednošću, živošću kazališnoga govora, često se odlučuju za govorne stilove niže od onih koji su predloženi u napisanom tekstu. U članku o govornoj raslojenosti pokušao sam pregledati čimbenike koji utječu na odluku o govornoj razini u nekim slovenskim predstavama: U očekivanju Godota, Malograđanska svadba, Škrtac, Obiteljske priče, Ljepotica iz Leenana, Sharpen your senses, Limunada Slovenica i Jedan, dva tri (izbor tekstova i predstava obuhvaća različite vrste predstava u različitim slovenskim kazalištima)