UTJECAJ TJELESNE AKTIVNOSTI NA RAVNOTEŽU U STARIJOJ ŽIVOTNOJ DOBI

UVOD: Osobe starije životne dobi trebale bi biti svjesne važnosti redovitog bavljenja tjelesnim aktivnostima kao bitnim faktorom u što duljem očuvanju funkcionalnih sposobnosti i očuvanja stabilnosti i ravnoteže. Proces starenja djeluje globalno na tijelo čovjeka stvarajući pritom promjene u organima i sistemima organizma. Promjene koje donosi starenje odražavaju se i na funkciju tih istih sistema. Svakako da tijekom tih promjena u tijelu dolazi i do poremećaja ravnoteže različitih sistema koji mogu utjecati na ravnotežu tijela, kako statičku tako i dinamičku. CILJ: Cilj ovoga rada bio je ispitati stanje ravnoteže starijih osoba i ustanoviti postoje li razlike u održavanju ravnoteže kod osoba koje se redovito bave tjelesnom aktivnošću ili nema razlika u odnosu na osobe koje ne prakticiraju redovitu tjelesnu aktivnost. METODE: Istraživanje je provedeno u Domu za starije i nemoćne osobe „Mali Kartec“ Krk. Radom je obuhvaćeno 60 korisnika usluga doma, od kojih je 30 uključeno u program tjelesnih aktivnosti, te 30 koji nisu ni na koji način uključeni u taj oblik aktivnosti. Kao mjerni instrument korišten je fi zioterapeutski test procjene stanja statičke i dinamičke ravnoteže kod pacijenata, imenom Tinetti test, prilagođen ovom istraživanju. ZAKLJUČAK: Ovo istraživanje svakako potvrđuje pozitivan utjecaj redovitog bavljenja tjelesnom aktivnošću na ravnotežu u starijoj životnoj dobi. Rezultati dobiveni fi zioterapeutskim testiranjem pokazuju važnost redovitog bavljenja tjelesnom aktivnošću. Osobe koje ne prakticiraju tjelesnu aktivnost imaju jako povećan rizik od pada ( ukupne vrijednosti Tinetti testa