KVALITETA ŽIVOTA I DOŽIVLJAJ ZDRAVLJA STARIJIH OSOBA ZA VRIJEME HOSPITALIZACIJE

UVOD: Hospitalizacija uključuje suočavanje bolesnika sa procesom liječenja i mogućim nuspojavama pojedinih pretraga i farmakološke terapije, nedostatak intimnog prostora, korištenje medicinske terminologije, djelomičnu zabranu pristupa članovima obitelji i prijateljima. Uz razne pozitivne efekte boravka u bolnici, sve prethodno navedeno može negativno utjecati na na kvalitetu života i doživljaj zdravlja hospitaliziranih osoba. Cilj rada je istražiti kvalitetu života i doživljaj zdravlja starijih osoba za vrijeme hospitalizacije na odjelima kardiologije, pulmologije i neurologije putem ispunjavanja upitnika o zdravlju. MATERIJALI I METODE: Provedeno je kvantitativno empirijsko istraživanje u kojem je sudjelovalo 40 ispitanika hospitaliziranih na odjelima kardiologije, pulmologije i neurologije Kliničke bolnice Sveti Duh u Zagrebu u dobi od 60-75 godina. Ispitanici su ispitani petog do sedmog dana hospitalizacije a uzorak su činili samo oni ispitanici koji su do hospitalizacije bili samostalno pokretni. Ispitanici su ispunili EQ-5D-3L upitnik o zdravlju EuroQol grupe i procjenili su bol putem vizuelne analogne skale. Ispitanici su i odgovorili na 2 pitanja na nominalnoj skali da/ne. Pearsonov koefi cijent korelacije je korišten sa ciljem ispitivanja kompatibilnosti odnosno pouzdanosti primijenjivanih numeričkih skala. Za metode obrade podataka, uz parametre deskriptivne statistike korištena je ANOVA čijim korištenjem su ispitane razlike srednjih vrijednosti mjerenih varijabli među promatranim grupama. REZULTATI: Ispitanici su ocijenili kvalitetu života i doživljaj zdravlja zadovoljavajućim. Nije dokazana statistički značajna razlika u kvaliteti života i doživljaju zdravlja obzirom na odjel na kojem ispitanik leži. Važno je istaknuti da više od polovice ispitanika (65%) smatra da bi mogla biti aktivnija za vrijeme hospitalizacije. ZAKLJUČAK: Rezultati istraživanja implicitno ukazuju na činjenicu da se bolesnike nerijetko ograničava u njihovim aktivnostima svakodnevnog života za vrijeme boravka u bolnici te na vjerojatne pozitivne efekte mogućeg prekida „trenda imobilizacije“. Zaključno, pacijente i u bolnici treba motivirati da budu što samostalniji u skrbi za sebe kako bi se povećala kvaliteta života i spriječile komplikacije dugotrajnog ležanja