Uz primjenu imagološke analitičke metode, a na temelju Kanižlićeva kontroverzističkog djela Kamen pravi smutnje velike (Osijek, 1780), rad se bavi fenomenom konstituiranja konfesionalnog (katoličkog) identiteta i (pravoslavnog) alteriteta kao središnjeg dijela problematike. S obzirom na to da je u imagološkoj analizi vrlo važan društveno-povijesni kontekst rad se, osim na književnopovijesnim, zasniva i na kulturnopovijesnim spoznajama. Konfesionalna se drugost stoga nastoji jasnije definirati analizom suodnosa autopredodžbi i heteropredodžbi na relaciji katolici – pravoslavci u 18. stoljeću, ponajprije na području Slavonije. Na temelju takve analize glavna je svrha rada otkriti kako se oblikuje vjerski identitet, odnosno kroz suodnos autopr...