Teozofija i apstrakcija – utjecaj doktrine na slikarsku praksu

Teozofija, kao kompleksan misaoni sustav koji su zastupali pojedinci okupljeni oko Teozofskog društva, u svojoj je razgranatoj primjeni utjecala i na umjetnost. Umjetnici koji su se pri oblikovanju vlastitih umjetničkih poetika oslanjali na bitne postavke teozofije načelno su pripadnici generacija čije se djelovanje smješta u prvu polovicu 20. stoljeća. Teozofija je u to doba na određeni način pripadala duhu vremena i dijelu svjetonazora epohe. Budući da teozofske komponente nije moguće eksplicitno naći u samim umjetničkim djelima, najprije treba pokušati reći nešto o samoj teozofiji i njezinim osnovnim načelima. Ne vodeći se potrebom za kvantitetom u retcima koji će uslijediti nakon općega uvoda u teozofijsku misao više će se pažnje pridati tek trojici umjetnika koji pripadaju velikanima svjetskoga slikarstva svoga doba, a u čijim je djelima moguće iščitavati zasade teozofske misli i filozofije. Bili su to Vasilij Kandinski, Kazimir Maljevič i Piet Mondrian. Analizom dijela tekstova koje su trojica umjetnika napisala, kao i usporedbom ondje iznesenih ideja te onih proklamiranih unutar Teozofskog društva, u radu će se nastojati ukazati na idejnu povezanost umjetnosti Kandinskoga, Maljeviča i Mondriana s teozofijskim naukom