Korištenje rezultata evaluacijskih studija u kreiranju javnih politika i javnoj upravi – istraživački izazov u političkim znanostima

The paper deals with utilization of evaluation results in policy-making and public administration. In the pursuit of this guiding question, the article is written in five steps. First, major variants of evaluation are presented with a particular eye to their respective utilization potential. Second, different concepts are sketched that have been forwarded to capture the utilization of (social) science-generated knowledge by political, administrative, and social actors. Third, looking at Germany, Switzerland and the European Union as cases in point pertinent research findings are discussed. Parts four and five contain summary, conclusions and some remarks on ensuing research needs. The political rationality and the underlying political will of the decision-makers prevail in crucial political decisions while in less important decisions evaluation-generated evidence does show some effect and a dose of scientific rationality comes to the fore. However, the stock of evaluation-generated information and knowledge about the effects of policies and measures has seen an exponential growth, which makes the call for evidence-based policy-making and for utilizing the available evaluation findings all the more mandatory and urgent.Rad se bavi korištenjem evaluacijskih studija u kreiranju javnih politika i javnoj upravi. Tekst je organiziran u pet dijelova. U prvom su dijelu opisane glavne varijante evaluacije s posebnim naglaskom na njihovu potencijalnu iskoristivost. Drugi se dio bavi različitim konceptima razvijenim da bi se utvrdilo kako politički, upravni i društveni akteri koriste znanje nastalo u društvenim znanostima. U trećem se dijelu raspravlja o važnim nalazima istraživanja u Njemačkoj, Švicarskoj te u tijelima Europske unije. Četvrti i peti dio sadrže glavne nalaze, zaključke te neke napomene o potrebama budućih istraživanja. Politička racionalnost i politička volja donositelja političkih odluka na kojoj se ta racionalnost temelji prevladavaju kad je riječ o najvažnijim odlukama, dok rezultati evaluacija i određena mjera znanstvene racionalnosti dolaze do izražaja kada je riječ o manje važnim odlukama. Količina informacija i znanja o učincima javnih politika i mjera dobivenih evaluacijom eksponencijalno raste, što zahtjev za kreiranjem javnih politika temeljem dokaza i za korištenjem raspoloživih evaluacijskih nalaza čini to više hitnim i obveznim