Autohtoni starorimski odgoj

Istraživanja starorimskoga odgoja uglavnom se svode na utjecaj grčkih odgojnih sadržaja na one rimske. U ovom se prilogu ide za tim da se identificiraju neki starorimski odgojni sadržaji specifični za najstariji rimski odgoj dok još uvijek nije bilo značajnog grčkog utjecaja iako se i ovdje naziru njegovi pojedini elementi. Pritom se inzistiralo na onom specifično rimskom, poput praktičnog za razliku od teorijskog, države kao odgojnog cilja za razliku od pojedinca, ukazivanja na veoma snažan utjecaj tradicije na „odgojne sadržaje“ i „odgojni postupak“. U prilogu se donose i specifične starorimske „odgojne instance“ kao što su „pater familias“, „mater familias“, uzori i ideali oličeni kroz kućne, ratne odnosno ratarske vrline i vještine. Detektirane su i starorimske elementarne „odgojne ustanove“ kao što su: „litterator/ludi magister“ u suvremenom pedagoškom izričaju – osnovnoškolski učitelj, „ludus litterarius (litterarum)“ – osnovnoškolski kurikul, „prima litterarum elementa“ – osnovna škola. Ukazalo se i na začetke višeg, uvjetno rečeno, srednjoškolskog obrazovanja kroz istraživanje pojma „grammaticus“ – srednjoškolski nastavnik, kao i onog visokog dok se raspreda o naznakama govorništva. Pritom je uvijek i posvuda u prvom planu specifičan starorimski pristup odgoju gdje se više gleda na konkretno, tjelesno, učinkovito, prizemljeno, od veće koristi za sveukupnu društvenu zajednicu, državu, a manje za pojedinca. Za razliku od starogrčkoga odgoja, u onom starorimskom nije važna ni velika uglađenost u riječi i držanju, ni posebno lijepi tjelesni izgled, ni širenje prostora za rast i razvoj pojedinca, već neposredna korist od svega toga što se radi i poduzima za državu kao eminentni odgojni cilj