The Slavonian dialectal basis in the foundations of the Zagreb Philological School

U središtu je pozornosti ovoga rada sklonidbeni sustav u hrvatskom književnom jeziku u drugoj polovici 19. st; onaj sustav koji nudi zrela norma zagrebačke filološke škole, a u slovnicama svojih najznačajnijih slovničara -Antuna Mažuranića i Adolfa Vebera. Jezikoslovni je opis usmjeren prikazu sklonidbenog sustava u djelu pisca iz slavonskoga, a poglavito vinkovačkoga ozračja -Josipa Kozarca, suvremenika i poznavatelja norme zagrebačke filološke škole, ali i znalca slavonskih govora koji su mu naravnim jezičnim okružjem. Opisom se želi pokazati suodnos sklonidbenog sustava u onodobnom književnom jeziku i sklonidbenog sustava u slavonskom dijalektu, a na primjerima iz Kozarca. Takav će opis dati stvarnih podataka o tome koliko je u temeljima zagrebačke filološke škole novoštokavskoga sustava, a koliko je nenovoštokavskoga. Osim toga, Kozarčevi su primjeri posebice znakoviti jer zasigurno pokazuju i razvojni smjer književnomu jeziku koji je zacrtala zagrebačka škola, ali koji se ostvaruje tek u književnim djelima suvremenika, a kako će opis pokazati -u Kozarčevu je djelu taj ostvaraj posebne naravi.The author compares the declension system of the Croatian literary language in the 19th century with the language of the Zagreb Philological School and with the declension system of the Slavonian dialect exemplified by the work of Josip Kozarac. The neo-Štokavian/non-neo-Štokavian components of the declension system of the Zagreb Philological School are also described