Psychoeducation about antipsychotics as a way of increasing adherence and treatment efficacy

Rad prikazuje različite faktore koji utječu na suradljivost uzimanja antipsihotika s ciljem sveobuhvatnog sagledavanja suradljivosti u uzimanju lijekova osoba oboljelih od shizofrenije i drugih psihotičnih poremećaja. Pregled literature o suradljivosti pokazuje da su najkonzistentniji faktori povezani s nesuradljivošću nedostatak dobroga terapijskog odnosa s pacijentom i nedostatak uvida u postojanje bolesti, stoga bi vodeće strategije u postupanju sa suradljivošću trebale biti psihosocijalne. Premda su se mnogi pristupi, poput psihoedukacije i motivacijskog intervjuiranja, pokazali korisnima za povećanje suradljivosti, uključujući i terapiju suradljivosti, ne može se zaključiti da je bilo koji pristup bolji. balansirani pristup psihološkim metodama koje uključuju elemente psihoedukacije, motivacijskog intervjuiranja, stvaranja odnosa povjerenja, aktivno uključenje u donošenje odluka o lije- čenju, orijentaciju prema osnaživanju i oporavku, točne informacije o bolesti i liječenju povezane s kontekstom osobnog života pacijenta i perspektivom oporavka te borbu protiv stigme i samostigmatizacije put je koji će pomoći da većina nesuradljivih bolesnika postane suradljiva i da suradljivi ostanu suradljivi.This paper reviews various factors that influence adherence to antipsychotic medication, with the aim of a comprehensive review of adherence to taking medication in patients suffering from schizophrenia and other psychotic disorders. Review of the literature on adherence suggests that the most consistent factors associated with non-adherence are lack of good therapeutic relationship with the patient and lack of insight into the existence of illness, thus suggesting that leading strategies for dealing with non–adherence should be psychosocial. Although many approaches such as psychoeducation and motivational interviewing have proved useful in increasing adherence, including adherence therapy, it can not be concluded that any approach is better. A balanced approach of psychological methods that include elements of psychoeducation, motivational interviewing, creating a relationship of trust, actively engaging in treatment decision-making, orientation toward empowerment and recovery, adequate information about the illness and treatment associated with the context of the personal life of the patient and the prospects of recovery, along with the fight against stigma and auto-stigmatization is a way that will help that most non-adherent patients become adherent, and that adherent patients remain adherent