Decentralizacijske politike, subnacionalna autonomija i federalna izvršna vlast: usporedba Brazila i Meksika

Decentralisation is assumed to benefit subnational government by increasing its autonomy from central government. This paper challenges this assumption by arguing that decentralisation can have mixed effects on vertical intergovernmental relations (national-subnational). Some decentralisation policies may result in greater subnational autonomy from national government, while some decentralisation policies may paradoxically increase a subnational unit’s dependence on national government. By deconstructing decentralisation into its administrative, fiscal and political nature, and by identifying different patterns of fiscal and administrative decentralisation, the paper examines decentralisation policies in Mexico and Brazil. Although both countries have undergone decentralisation, its nature and patterns were very different and explain the different intergovernmental relations that resulted in each country. Brazil’s decentralisation led to increased subnational autonomy, while Mexico’s preserved or even increased federal executive power.Decentralizacija je reformi proces u okviru kojega se odgovornosti, sredstva ili ovlasti prenose sa središnje na subnacionalnu razinu vlast. Zbog prijenosa ovlasti s jedne na drugu razinu vlasti decentralizacija utječe na vertikalne odnose unutar upravnog sustava. Kao često očekivani ishod decentralizacije navodi se rast subnacionalne autonomije, no detaljniji uvid u decentralizacijske politike svjedoči da do toga ne dolazi uvijek. Decentralizacija može imati miješane posljedice na nacionalno (centralno) – subnacionalne (lokalne) odnose. Razdvajanje pojma decentralizacije u upravnu, fiskalnu i političku prema tumačenju T. Falletija (2005) te analiza načina provođenja decentralizacije otkriva kako neke vrste decentralizacijskih reformi mogu čak dovesti do smanjenja ovlasti na subnacionalnoj razini. Analiza decentralizacijskih politika u Brazilu i Meksiku otkriva kako se ravnoteža moći premješta na stranu subnacionalne razine kada se radi o kombinaciji upravne, fiskalne i političke decentralizacije. Ako je upravna decentralizacija popraćena devolucijom ovlasti nad kreiranjem politika i dodijeljenim sredstvima, razina subnacionalne autonomije raste. Isti učinak imat će i fiskalna decentralizacija popraćena prijenosom ovlasti nad prikupljanjem prihoda sa središnje na subnacionalnu razinu, što je vidljivo iz decentralizacijskih politika Brazila. S druge strane, ako se radi samo o upravnoj decentralizaciji, a da istovremeno ne dolazi do devolucije ovlasti nad odlučivanjem ili dodjelom sredstava, to će vjerojatno imati suprotan učinak na centralno-lokalne odnose te će subnacionalna razina vlasti u većoj mjeri ovisiti o federalnoj (centralnoj) vlasti čija će moć nad kreiranjem politika na subnacionalnoj razini također biti veća. Fiskalna decentralizacija koja podrazumijeva samu decentralizaciju troškova bez prijenosa ovlasti nad prikupljanjem prihoda također može rezultirati povećanom ovisnošću subnacionalne razine o federalnim sredstvima, pogotovo ako subnacionalna vlast nema pravo odučivanja o trošenju sredstava, kao što je vidljivo iz decentralizacijskih reformi u Meksiku