Praćenje metabolita kortizola u izmetu jelena lopatara (Dama dama L.) u zatočeništvu.

Monitoring of the faecal glucocorticoid metabolites (fGCM) of various wildlife species has become an important non-invasive tool for wildlife managers that enables them to understand the influences of the season, sex, age and physiological status on the animal’s organism and to discover potential stressors in order to adjust management practices and thus minimize their negative impact. Here we present a one-year study on fallow deer kept in extensive captive breeding in inland Croatia. We measured fGCM by 11-oxoaetiocholanolone enzyme immunoassay. The obtained results confirmed the seasonal pattern of cortisol release with the highest concentrations of 11.17-dioxoandrostanes (11,17-DOA) during the winter period (950; 430-2385 ng/g faeces, expressed as median, min. and max. values), followed by early summer (864; 186-3271 ng/g) and spring (610; 129-2896 ng/g). Significantly lower concentrations were determined during the late summer period (306; 95-2071 ng/g). Compared with fGCM levels in free-ranging fallow deer, concentrations in captive animals followed the same pattern, but with lower values in every season. This may be attributed to habituation and to the less challenging and more predictable environment under captive conditions.Praćenje metabolita glukokortikoida u izmetu (fGCM) različitih vrsta divljih životinja predstavlja značajnu neinvazivnu metodu koja omogućava razumijevanje utjecaja godišnjeg doba, spola, dobi i fiziološkog statusa na organizam životinje. Pored toga omogućava i prepoznavanje možebitnih stresora s ciljem prilagodbe modela gospodarenja/upravljanja i posljedičnog ublažavanja negativnih posljedica stresa. U ovom radu prikazani su rezultati praćenja aktivnosti kore nadbubrežne žlijezde gaterski uzgajanih jelena lopatara na području kontinentalne Hrvatske. Vrijednosti fGCM u izmetu jelena lopatara određivane su imunoenzimnim testom. Dobiveni rezultati potvrdili su sezonski ritam lučenja kortizola pri čemu su najviše koncentracije 11,17–dioksoandrostana (11,17-DOA) zabilježene tijekom zime (950; 430-2385 ng/g, prikazane kao srednja, minimalna i maksimalna vrijednost), a nešto niže tijekom ranog ljeta (864; 186-3271 ng/g) i proljeća (610; 129-2896 ng/g). Značajno niže koncentracije utvrđene su tijekom kasnog ljeta (306; 95-2071 ng/g). Razvidno je da dinamika lučenja fGCM u gaterski uzgajanih jelena lopatara prati istu u slobodno živućih jedinki, ali su vrijednosti niže za svako godišnje doba. Uočene razlike mogu biti posljedica prilagodbe na blizinu čovjeka i rutinske zahvate u uzgoju, kao i manje zahtjevnog i predvidljivog okoliša u zatočeništvu