U članku se razmatraju Foucaultovi tekstovi o seksualnosti, nastali u vrijeme kada bujaju ideologije o seksualnom oslobođenju nadahnute W. Reichom i H. Marcuseom, preplavljene psihoanalitičkom teorijom. Svi oni neprestano govore o seksu da bi rekli kako se o seksu ne može pričati jer ga potiskuju buržoaski moral, obiteljski i bračni uzori. Ako nas je Freud od toga oslobodio, to je bilo mlitavo i konformistički. Seks se pretače u diskurs, pa treba propitati govor i oblike naloga tog diskursa. Foucaultova \u27Povijest seksualnosti\u27 je povijest tehnika sebstva, genealogija subjekta i modusa prema kojima se subjekt uspostavio u osvit zapadne kulture. Foucault je pokušao odgovoriti otkuda etička briga koja se, ovisno o trenutku, čini značajni...