EMOCIONALNE TEŠKOĆE ADOLESCENTICA NAKON TRANZICIJE U SREDNJU ŠKOLU

Cilj istraživanja bio je provjeriti postavke Lazarusovog modela stresa u specifičnom psihosocijalnom kontekstu nakon tranzicije učenica u srednju školu. Istražena je povezanost emocionalnih teškoća sa strategijama suočavanja, samoefikasnošću i vrstom škole, te smjer i intenzitet njihova doprinosa. U prvom mjerenju ovog longitudinalnog istraživanja bilo je uključeno 216 sudionica, u drugome 206, a u trećemu 168. Korišteni su: CORE-YP (Twigg i sur., 2009), Ljetvica suočavanja sa stresom za djecu i adolescente (Vulić-Prtorić, 2002), te Upitnik samoefikasnosti za djecu i adolescente (Muris, 2001, prijevod Vulić-Prtorić i Sorić, 2006). Rezultati su obrađeni hijerarhijskim regresijskim analizama. Izraženosti emocionalnih teškoća pri kraju prvog i pri kraju četvrtog razreda doprinosi korištenje strategija suočavanja usmjerenih na emocije (Emocionalna reaktivnost i Izbjegavanje) i niska emocionalna samoefikasnost pri početku prvog razreda srednje škole. Vrsta školskog programa nije se pokazala značajnim prediktorom izraženosti emocionalnih teškoća pri kraju prvog i četvrtog razreda. Rezultati potvrđuju primjenjivost Lazarusovog modela stresa u ovome kontekstu, a osim toga ukazuju na potrebu razvoja i implementiranje preventivnih programa za razvoj adekvatnih strategija suočavanja tijekom razdoblja prilagodbe na novi školski kontekst