PROVING OF COHABITATION – ANSWERS TO INCONSISTENT LEGISLATION AND JUDICIAL PRACTICE

Osobe u izvanbračnoj zajednici uživaju vrlo visok stupanj pravne zaštite u hrvatskom zakonodavstvu. I prije obiteljskopravnih reformi iz 2015. godine, izvanbračni su drugovi bili po mnogim pravima i obvezama izjednačeni s bračnim drugovima, ne samo u obiteljskom pravu, nego i propisima koji pripadaju drugim granama prava. Najnovijim su obiteljskopravnim reforma svi pravni učinci braka, u svim granama prava, prošireni i na izvanbračnu zajednicu. Drugim riječima, izvanbračna se zajednica danas razlikuje od braka samo prema načinu nastanka i prestanka. Dok brak nastaje formalnom izjavom volje za sklapanje braka, izvanbračna zajednica i dalje ostaje neformalna zakonska kategorija u hrvatskom pravu. Polazeći od pretpostavke da se učinkovitost zakona očituje u njegovoj primjeni, odnosno u pravnoj praksi, nameće se pitanje dokazivanja postojanja i dužine trajanja s brakom potpuno izjednačene izvanbračne zajednice. Životna zajednica je pravni standard i zakon ne upućuje na sastavnice životne zajednice koje čine njezin bitan sadržaj. S obzirom na to koje sve pravne učinke izvanbračna zajednica u našem pravnom sustavu proizvodi, na sudovima je golem teret odgovornosti kod procjenjivanja ima li konkretna izvanbračna zajednica obilježja životne zajednice vrijedne zakonske zaštite te ako ima, kada je započela i kada prestala. Dokazivanje postojanja i dužine trajanja izvanbračne zajednice ne otežava samo njezin neformalni oblik nego i visok stupanj neujednačenosti među propisima. Različiti propisi određuju različite pretpostavke postojanja izvanbračne zajednice, pa i načine njezina dokazivanja. Posljedica takvog pravnog stanja može biti da su iste osobe izvanbračni drugovi prema jednom propisu, a prema drugom ne, kao i da ista osoba ima više izvanbračnih drugova pa naizgled visok stupanj pravne zaštite koji osobe u izvanbračnoj zajednici uživaju u domaćim propisima često stvara pravnu nesigurnost u pravnoj praksi. U radu se ukazuje na pravnu nesigurnost kod dokazivanja izvanbračne zajednice u hrvatskom pravu te na moguća rješenja spornih pitanja koja otvara neujednačeno zakonodavstvo i sudska praksa.People living in cohabitation enjoy a very high level of legal protection within the Croatian legal system. Even before the family law reforms of 2015, cohabitants had in many aspects enjoyed equal rights and had had equal obligations – based not only on the family law but on other legislation as well. The recent family law reform has extended the legal protection of marriage to cohabitation as well. In other words, cohabitation differs from marriage only by the means of its formation and termination. The Croatian legislation stipulates that a marriage is started by a formal declaration of consent whereas cohabitation remains an informal legal category. The assumption that the effectiveness of the law is demonstrated by its application or judicial practice, raises a question of proving the existence and duration of cohabitation as a category equal to marriage. A life union is a legal standard, but the law does not specify the aspects of a life union that form its legal essence. Considering the effects of cohabitation in our legal system, the courts have a huge responsibility in determining whether a specific cohabitation bears the features of legal cohabitation recognized by the law, and also in determining when exactly the cohabitation started and ended. It is difficult to prove the existence and duration of cohabitation not only due to its informal form but also due to the high degree of inconsistency of various regulations. Different regulations specify different grounds for existence of legally valid cohabitation, as well as the ways of proving the existence of cohabitation. These legal discrepancies can lead to situations that the same people are assumed cohabitants according to one law whereas according to the other they are not. The same applies to the situation when people live in multiple cohabitations. Due to these factors a seemingly high level of legal protection that cohabitants enjoy, often creates legal insecurity in legal practice. The paper researches into the legal insecurity when proving the existence of cohabitation under the Croatian law and it explores possible solutions to the disputes created by inconsistent legal framework and judicial practice