Gotičko raspelo s otoka Visovca

Rad predstavlja prvu detaljnu analizu gotičkog raspela iz Muzejske zbirke franjevačkog samostana na otoku Visovcu u Šibensko –kninskoj županiji i svrha mu je rasvijetliti povijest ovog artefakta i smjestiti ga u širi kontekst srednjovjekovnog zlatarstva. Povijesni kontekst i pregled razvoja samostanskog kompleksa i graditeljske djelatnosti na otoku Visovcu uvod je u problematiku povijesnih okolnosti XIV. stoljeća u koje je raspelo datirano. Raspelo načinjeno od pozlaćenog lima tehnikama graviranja i punciranja lima dimenzija je 62 x 38 x 25 centimetara. Krakovi križa završavaju trolistima, gotičkim trilobama, središnji dio zauzima Kristovo raspeto i neproporcionalno tijelo. Trup mu je uvećan pa ispijena rebra dolaze u prvi plan dok se iznad Krista– u gornjem medaljonu – nalazi reljef sv. Mihovila. Također, glede ikonološke analize, očita je prisutnost tetramorfa, odnosno, simbola četiri evanđelista Ivana, Luke, Marka i Mateja. Na središnjem dijelu reversa lik je Bogorodice s Djetetom, a u gornjem medaljonu smješten je krilati bik – simbol evanđeliste Luke – dok donji medaljon prikazuje Adamov izlazak iz groba. Uočljivo je da je reljef aversa razvedeniji i kvalitetnije izveden nego reljef reversa i da je raspelo rad domaćeg majstora. Na temelju analize gotičko raspelo sa otoka Visovca povezano je i uspoređeno sa drugim raspelima njemu srodnima po formalnim karakteristikama, oblikovanju, ikonografskom sadržaju i dataciji u XIV. stoljeće. To su raspela iz župne crkve sv. Marije u Pašmanu, iz župne crkve Uznesenja Marijina u Salima na Dugom Otoku, župne crkve Ivana Krstitelja u Žmanu na Dugom Otoku, župne crkve sv. Kasijana u Sukošanu i crkvi sv. Stošije na otoku Olibu. Istraživanje je iznijelo pretpostavke o krivoj identifi kaciji ikonološkog prikaza reversa i plasiralo mogućnost da se radi o sv. Antunu Padovanskom, povezalo raspelo sa širim šibenskim i zadarskim krugom kao i sa dinastijom Anžuvinaca i franjevačkim svećeničkim redom. Posljednje, postavljena teza o naknadnoj restauraciji i intervenciji u formalne karakteristike raspela objasnila bi izmještenost simbola evanđelista koji bi, sukladno tradiciji, trebali biti na jednom mjestu odnosno aversu. Namjera rada je bila detaljno analizirati jedan mikro primjer naše baštine kao poticaj za daljnja istraživanja i revalorizaciju drugih predmeta ove zbirke, ali i šire. Valja istaknuti da je zbirka na otoku Visovcu vrelo marginaliziranih i nedovoljno istraženih umjetničkih predmeta naše kulturne baštine s brojnim zanimljivim ali nažalost, još uvijek neodgovorenim pitanjima