ON CROATIAN RENAISSANCE: ABOUT MUSIC EDUCATION

Unatoč oskudnim raspoloživim informacijama, moguće je razabrati određene karakteristike glazbene poduke u doba renesanse u Hrvatskoj: 1) učitelji glazbe ponajprije su bili orguljaši, koji su nastavu održavali ili na zasebnim seminarima, ili pak u sklopu katedralnih škola, a predavali su najčešće koralno pjevanje (canto fermo); 2) polifono pjevanje (canto figurato) bilo je gotovo isključivo vezano uz nadbiskupska središta u Zadru, Splitu i Dubrovniku, s izuzetkom javne glazbene škole (scola di musica) u gradu Rabu, koja je bila jedina specijalizirana ustanova, gdje se tijekom 16. st. održavala nastava iz koralnoga i polifonoga pjevanja; 3) primjer privatne humanističke škole u Korčuli pokazuje da su nastavu iz glazbene poduke mogla primati i djeca iz patricijskih porodica; 4) u Dubrovniku je Kneževa kapela djelovala uz katedralnu školu. Kneževa kapela bio je ansambl profesionalnih glazbenika, kojega je aktivnost bila u uskoj svezi s temeljnom podukom u svirci na glazbalima.In spite of the scarcity of information at our disposal, it is possible to discern some regularities in Croatian Renaissance music education: 1) music teachers were most often organists, the classes were held in seminaries or cathedral schools and the classes were usually limited to choral singing (canto fermo) lessons; 2) polyphonic music (canto figurato) was taught almost exclusively in archdiocesan centers such as Zadar, Split and Dubrovnik, with the exception of the scola di musica in Rab which was the only specialized institution who could teach choral and polyphonic singing in Croatia in the 16th century; 3) the example of a private humanist school in Korčula shows that music was also taught to students from patrician backgrounds; 4) in Dubrovnik the Rector’s cappella existed alongside the cathedral school The Rector’s cappella was an ensemble of professional instrument players, who initiated the basic education of instrument playing