Internal contamination with medically significant radionuclides

Sve češća primjena radioaktivnih izotopa u industriji, znanosti i medicini i mogućnost kontaminacije biosfere produktima nuklearne fisije iz radioaktivnih padavina kao rezultat nuklearnih pokusa predmet su zanimanja medicinskih stručnjaka. Među opasnosti koje prijete od radionuklida inkorporiranih u ciljnim organima spadaju različita oštećenja tkiva od ionizirajućeg zračenja i posebice maligne promjene na mjestima njihove retencije. U ovom se prikazu daju smjernice za razumijevanje mehanizama i postupaka nakon interne kontaminacije medicinski značajnim radionuklidima. Između više od 400 radioaktivnih izotopa koji se ispuštaju u biosferu prilikom nuklearnih eksplozija četrdesetak ih može biti opasno za čovjeka. Njihova organospecifičnost, dugo fizičko i biološko vrijeme poluraspada i patološke i kliničke promjene u organima u kojima se ugrađuju od neposrednog su značenja za preventivnu i kliničku medicinu. Razmatraju se relevantni aspekti fizikalnih i metaboličkih osobina različitih radionuklida kao što su putovi njihovog ulaska u organizam, metabolizam i putovi eliminacije. Također se govori o ingestiji i gastrointestina1noj apsorpciji, o inhalaciji i transalveolarnom ulasku u krvotok, o dermalnoj apsorpciji i ulasku putem kontaminiranih rana, te o direktnom ulasku radionuklida u krvotok putem injekcije u slučajevima pogrešne primjene. U članku se govori o sprečavanju gastrointestinalne apsorpcije, kao i o mogućnostima terapije za eliminiranje radionuklida iz probavnog sustava ispiranjem želuca, primjenom emetika i laksativa i sredstvima na bazi ionske izmjene. Mobilizacija iz dišnog trakta, naročito u slučajevima kontaminacije aktinidima podrazumijeva među inim mjerama terapije primjenu aerosola, kelirajućih sredstava i ispiranje pluća. Uklanjanje radionuklida koji se već nalaze u krvotoku i ekstracelulamoj tekućini omogućava terapija dilucijom izotopa, upotreba blokirajućih sredstava, hormonskih preparata i diuretika te nadomjesna terapija. O eliminaciji radionuklida iz mjesta njihove retencije u organima govori se u okviru pregleda kompleksirajućih sredstava koja se mogu nabaviti kao što su dietilentriaminpentaoctena kiselina (DTPA), dimerkaptopropanol (BAL), desferioksamin (DFOA) i novi lipofilni agensi koji djeluju intracelularno, posebice lipofilni derivati paraaminokarboksilne kiseline (PACA), liposomi, sulfonirani tetramerni kateholamidi (LICAMS), sintetski kateholamidi kelatori i prirodni kelati izolirani iz kultura raznih mikroorganizama. Njihovu djelotvornost u liječenju Interne kontaminacije tek treba odrediti u eksperimentalnim i kliničkim istraživanjima.The increased use of radioactive isotopes in industry, science, and medicine and the potential contamination of the biosphere with the products of nuclear fission from radioactive fallout following use of nuclear weapons are of concern to the medical profession. The hazards of incorporated radionuclides in their target organs include tissue damage by ionizing radiation and malignant changes at the retention sites. This article provides guidelines for understanding the mechanisms and the management of internal contamination with medically significant radionuclides. Among over 400 radioactive isotopes released in the biosphere by a nuclear weapons explosion, 40 are of a potential hazard for man. Their organospecificity, long physical and biological half-life, and pathological and clinical changes in the organs of their incorporation are of immediate concern of preventive and clinical medicine. Relevant aspects of the physical and metabolic properties of different radionuclides are considered. They include the routes of their entry in the body, their metabolic properties, and routes of elimination. Also considered are ingestion and gastrointestinal absorption, inhalation and transalveolar entry into the bloodstream, percutaneous absorption and entry through the contaminated wounds, and direct entry of the radionuclides into the bloodstream by injection in cases of radionuclide misadministration. Prevention of gastrointestinal absorption is presented together with the therapeutic regimens for gastrointestinal elimination by gastric lavage, use of emetic and laxative drugs, and administration on ion-exchange agents. Mobilization from the respiratory tract, particularly in cases of actinide contamination includes aerosols, chelating agents, and lung lavage, among other therapeutic modalities. Removal of the radionuclides already in the bloodstream and extracellular fluid is facilitated by isotope dilution therapy, use of blocking agents, hormonal, and diuretic agents, and displacement therapy. Elimination of radionuclides from the sites of their retention in organs is discussed by the review of currently available complexing agents, including diethylene triamine pentaacetic acid (DTPA), dimercaptopropanol (BAL), deferoxamine (DFOA), and new lipophilic agents for action in the intracellular environment, including lipophilic derivatives of paraaminocarboxillic acid (PACA), liposomes, sulfonated tetrameric catecholamides (MICAMS), synthetic catecholamide chelators, and natural chelates isolated from cultures of various microorganisms. Their efficacy in the treatment of internal contamination is yet to be determined in experimental and clinical trials