ČUDO CRNE NOGE: ISTOČNJAČKO ZANEMARIVANJE ZAPADANJAČKIH PRINOSA HAGIOGRAFIJI SVETIH KUZME I DAMJANA

The Christian miracle tales strongly support the identification of Sts. Cosmas and Damian as doctors. The most famous of the saints’ posthumous miracles, is that of the Black Leg. The main source of this story is the Golden Legend by Jacobus da Varagine, collection of fanciful hagiographies compiled in the 13th century. Saints Cosmas and Damian miraculously transplanted the black leg of the Ethiopian man onto the white body of the verger with “cancerous” leg. Saints appeared to the patient in a dream, amputated his diseased leg and replaced it with the leg of a recently died man. This dramatic cure was attractive for many western artists. The iconography of this miracle was depicted for the first time in a Florentine panel of ca.1370. The color of the leg later attracted special attention. Since the 1990’s the Miracle of the Black Leg, presented in a (neo) Byzantine style, appeared in Greece. The miracle of Holy Unmercenaries has no proper historical foundation in the Books of the lives of the Saints in the Orthodox Churches. Action focused on replacement of the affected leg with one from cadaveric donor was unknown to the eastern Christianity. Exploration of available orthodox hagiographical sources related to the healing powers of Sts. Cosmas and Damian showed remarkable neglect of that miracle. Some contemporary Greek authors find appropriate to disregard it.Pripovijesti o kršćanskim čudima snažno podržavaju liječnički identitet svetih Kuzme i Damjana. Čudo Crne noge je njihovo najznamenitije posmrtno čudo. Zlatna Legenda, koju je napisao Jacopo da Voragine, glavni je izvor ove pripovijesti. Ova zbirka čudesnih hagiografija prikupljena je u XIII stoljeću. Sveti Kuzma i Damjan čudotvorno transplantiraju crnu nogu Etiopljanina, crkvenjaku bijelog tijela, čija je noga zahvaćena tumorom. Svetitelji su se pojavili u snu bolesnika s oboljelom nogom, amputirali je i zamijenili nogom nedavno preminule osobe. Ovo dramatično izlječenje privuklo je mnoge zapadne umjetnike. Ikonografija Čuda Crne noge po prvi puta je predstavljena u Firenzi oko 1370. godine. Boja noge je kasnije privukla posebnu pozornost. Počevši od 1990. godine u Grčkoj su se pojavile ilustracije Čuda Crne noge u (novo) Bizantskom stilu. Ovo čudo Svetih Bezsrebrenika nije povijesno zasnovano na Knjigama života Svetih u pravoslavnim crkvama. Djelovanje svetih liječnika usmjereno na zamjenu oboljele noge onom uzetom od mrtvog donora, bilo je nepoznato istočnom Kršćanstvu. Procjena izlječivih, čudotvornih moći Svetih Kuzme i Damjana u dostupnim pravoslavnim hagiografskim izvorima pokazala je izrazito zanemarivanje čuda Crne noge. Neki suvremeni Grčki autori smatraju da ono ne zavrjeđuje pozornost