Franjevac Lujo Spagnoletti proveo je krajem 18. stoljeća sedam godina na čelu Crkve u Dubrovniku kao nadbiskup i metropolit. Unatoč dugotrajnoj gospodarskoj krizi, produbljenoj sve jačim francuskim političkim pritiskom nakon osvajanja u Italiji, htjelo se po svaku cijenu očuvati drevnu veličinu. Zato je Spagnoletti, službeno izabran u dubrovačkom Senatu i kasnije potvrđen u Rimu, dolično pozdravljen na raskošnom banketu, uz veliku povorku gradskim ulicama i svečani govor koji je u katedrali održao kanonik Rafael Radelja. Činilo se da će taj znalac moralne teologije i kanonskog prava, ugledan propovjednik i duhovnik s iskustvom dvaju mandata na čelu Dubrovačke provincije franjevačkog reda, naći izlaz iz tegobne svakodnevice dubrovačke države...