Vjekoslav Babukić and Orthography

U radu se razmatraju pravopisni nazori Vjekoslava Babukića, i to u prvome redu na temelju uvida u dvije njegove gramatike – Osnove slovnice slavjanske narěčja ilirskoga iz 1836. te Ilirske slovnice iz 1854. godine. O Babukićevim se pravopisnim rješenjima zaključuje ne samo na temelju pravila koja navodi u gramatikama pridodanim pravopisnim poglavljima (u Slovnici iz 1836. riječ je o vrlo kratku dodatku na nepunoj stranici teksta, dok pravopisni zaglavak 1854. obaseže punih dvanaest stranica) nego i s obzirom na pravopisne odabire koje Babukić čini u drugim poglavljima navedenih gramatika. Zanimat će nas i Babukićevo određenje pravopisa (konkretno, što sve ulazi u pravopisnu normu). Naposljetku Babukićeva će se pravopisna koncepcija dovesti u vezu s Ilirskim pravopisom Josipa Partaša iz 1850.The paper focuses on Vjekoslav Babukić’s views on orthography which are analysed primarily on the basis of two grammar books that he wrote - Osnove slovnice slavjanske narěčja ilirskoga from 1836 and Ilirska slovnica from 1854. The presented conclusions about Babukić’s orthographic solutions are not only based on the rules that he listed in the chapters on orthography that he added to his grammar books (in his Slovnica from 1936 this is only a very brief annex that is actually shorter than a full page, while the orthographic annex from 1854 encompasses full twelve pages of text), but also on the orthographic solutions Babukić used in the other chapters of these two grammar books. We are also interested in Babukić’s definition of orthography (more specifically, the elements that constitute the orthographic norm according to him). Finally, Babukić’s orthographic concept will be compared to Josip Partaš’s Ilirski pravopis from 1850