PARLAMENTARIZATION OF THE EUROPEAN COMMISSION PRESIDENT APPOINTMENT: A STEP TOWARDS A MORE DEMOCRATIC EUROPEAN UNION?

Izbori za Europski parlament 2014. godine donijeli su novinu u kampanji: prvi put su provedeni uz isticanje tzv. Spitzenkandidata, odnosno vodećih kandidata od strane europskih stranaka za mjesto predsjednika Europske komisije. U radu se zastupa stav da parlamentarizacija imenovanja predsjednika Europske komisije iz dva razloga nije korak ka demokratskijoj Europskoj uniji (EU): prvo, zbog toga što Europska komisija, iako je izvršno tijelo EU-a, nije izvršni organ Europskog parlamenta kao jedinog legislatora, već je dio složenog institucionalnog četverokuta koji čine Europsko vijeće, Europski parlament, Vijeće i Europska komisija; drugo, zbog toga što je parlamentarizaciji izbora predsjednika Europske komisije trebalo prethoditi rješavanje problema reprezentativnosti Europskog parlamenta. Europski parlament, izabran na izborima “drugog reda”, te uloga nacionalnih i europskih stranaka u izbornom sistemu i sistemu upravljanja u EU-u ne osiguravaju političku reprezentativnost građana EU-a na koju bi se mogao primijeniti model odgovorne stranačke vlade. Potrebno je ojačati odgovornost i nacionalnih i europskih političkih stranaka za vođenje politike u EU-u.The 2014 European Parliament elections brought a campaign novelty: for the first time European parties put forward so-called ‘Spitzenkandidaten’, i.e. lead candidates for the position of President of the European Commission. The thesis of this article is that parlamentarization of the European Commission president appointment is not a step towards a more democratic European Union, for two reasons. First, the European Commission, in spite of being EU’s executive body, is not the executive of the European Parliament as single legislator, but rather part of a complex institutional quadrangle comprised of the European Council, the European Parliament, the Council and the European Commission. Second, the European Parliament, elected in ‘second order’ elections, and the role of national and European parties in the EU electoral and governance system do not provide for political representation that could serve as basis for a responsible party government model. Responsibility of both national and European political parties for policy making in the EU needs to be strengthened