Neurotoksičnost trimetilnog olova u štakora: promjene u glijalnom fibrilarnom kiselom proteinu (GFKP)

The literature on the toxicology of lead provides little evidence of the neurotoxicity of organic lead compounds. Toxicant-induced changes in the concentration of glial fibrillary acidic protein (GFAP) in the brain may help clarify at which stage of neurotoxicity astrocytes are affected and whether GFAP may provide an index of toxicity. Male F344 rats (>42 days old) were exposed to 0 (control), 8 or 16 ppm lead as trimethyl lead (TMPb) in drinking water for up to 14 days. Weight gain was significantly reduced in both exposed groups. Control rats had the expected brain regional pattern of GFAP concentration with the highest in the hippocampus and cerebellum and lowest in the cerebral cortex. The hippocampus was the region very sensitive to TMPb, with increased GFAP in rats exposed to 8 and 16 ppm TMPb for 14 days. There was a significant time-response in rats exposed to 8 ppm TMPb with decreases in GFAP on day 7 and increases on day 14. A hypothesis concerning this biphasic change in GFAP concentrations is discussed. The results indicate that GFAP may be used to indicate the role of the astrocyte in the neurotoxicity of TMPb. GFAP concentration, as biomarker of TMPb effect, was as sensitive to TMPb as body weight and thus may provide a marker of neurotoxicity.Medu literaturnim podacima o toksičnosti olova ima malo podataka o neurotoksičnosti organskih spojeva olova. Otrovom izazvane promjene u koncentraciji glijalnog fibrilarnog kiselog proteina (GFKP) u mozgu mogu pokazati u kojoj fazi neurotoksičnosti dolazi do oštećivanja astrocita te da li GFKP može služiti kao praktični pokazatelj otrovnog djelovanja. U ovom radu procjenjivano je izaziva li izloženost štakora organskom olovu promjene u koncentraciji GFKP te kako promjene ovise o dozi i o trajanju izloženosti. Mužjaci F344 štakora u dobi iznad 42 dana izlagani su dozi od 0 (kontrola), 8 ili 16 ppm olova u obliku trimetilnog olova (TMPb) u pitkoj vodi do ukupno 14 dana. U svakoj skupini bilo je osam životinja. Prirast tjelesne težine bio je značajno smanjen u obje izložene skupine. U kontrolnih štakora izmjerene su očekivane koncentracije GFKP u ispitivanim područjima mozga, s najvišim vrijednostima u hipokampusu i u malom mozgu i s najnižim vrijednostima u moždanoj kori. Područje hipokampusa bilo je veoma osjetljivo na TMPb, s porastom GFKP u štakora izloženih 8 i 15 ppm TMPb tijekom 14 dana. U štakora izloženih B ppm TMPb opažena je značajna ovisnost učinka o vremenu, tako da su koncentracije TMPb nakon sedam dana bile snižene, a nakon 14 dana povišene. U radu se raspravlja o hipotezi o ovim bifazičnim promjenama u koncentracijama GFKP. Rezultati pokazuju da GFKP može poslužiti kao pokazatelj mogućih staničnih mehanizama i uloge astrocita u neurotoksičnom djelovanju TMPb. Pokazano je također da je GFKP, kao biološki pokazatelj učinaka TMPb, jednako osjetljiv kao i tjelesna težina, pa stoga može poslužiti kao praktični pokazatelj neurotoksičnosti