KINESIOLOGIC ELECTROMYOGRAPHY OF THE ABDOMINAL AND THE DORSAL MUSCLES

Elektromiografija (EMG) standardna je elektrodijagnostička metoda za analizu mišićne aktivnosti, a kao kineziološka metoda primjenjuje se za praćenje mišićne aktivnosti pri pokretu ili pri održavanju položaja tijela (1, 2, 3). EMG uzorak čine oscilacije akcijskih potencijala oko izoelektrične linije, a gustoća oscilacija raste s porastom broja motornih jedinica koje se istodobno kontrahiraju (prostorna sumacija) i s porastom frekvencije sukcesivnih izbijanja pojedinih motornih jedinica (vremenska sumacija). Prosječna amplituda integriranog površinskog EMG uzorka u linearnoj je korelaciji sa snagom izometričke kontrakcije (14). Mioelektrična aktivnost mišića u različitim fazama pokreta pojačava se ili smanjuje, a u nekim položajima i posve prestaje. Mišići trupa, trbušni i leđni, aktiviraju se trima tipovima kontrakcije: izametrički, izotonički i miješano izometričko-izotonički. Za promatranje kineziološke aktivnosti površinskih miSrća trupa najprikladnije su disk elektrode od srebrnog klorida, koje se učvršćuju na prethodno dobro očišćenu kožu. Primjenjuje se bipolarna tehnika snimanja, a elektrode se postave na udaljenosti od 3 do 4 cm poviše mišićnog trbuha. Kožni otpor i zmeđu elektroda treba iznositi manje od 5000 oma. Za praćenje aktivnosti mišića u dubljim slojevima upotrebljavaju se vrlo tanke žičane elektrode. Istodobno se prati aktivnost više mišića (~ do 8), sinergista i antagonista na simetričnim dijelovima tijela, ovisno o tehničkim mogućnostima snimanja. Radi jasnijeg uočavanja uzroka aktivacije i relaksacije promatranih mišića, uz EMG snimanje neophodno je potrebno registrirati i pokret ili trajanje statičke radnje. Pokret se registrira s pomoću elektroda učvršćenih na površini segmenata koje signaliziraju promjenu položaja. Na osciloskopu rezultiraju oscilacije električnog traga, a daljnja obrada omoguću j e grafičko prikazivanje krivulje kutova segmenata u pokretu. Elektronsko snimanje kutova između segmenata pri gibanju naziva se elektrogoniometrija, a jedna od metoda snimanja jest POLGON (»pollarized light goniometry«) (5). U tehnici POLGON elektrode za snimanje pokreta jesu fotosenzori, osjetljivi na polarizacijsko svjetlo. Pokreti se snimaju obasjavanjem fotosenzora, tj. detekcijskih elektroda na segmentima u gibanju s polarizacijskim svjetlom (slika 1). EMG i POLGON snimanje omogućuju grafički prikaz više mišića i pokreta zglobova, te rezultiraju polimiografima i dijagramima kutova.Electromyography (EMG) with surface electrodes and POLGON (polarized light goniometry) are electrodia gnostical methods making it possible to record electrokinesiologic activity of the muscles. Kinesiologic EMG gives an objective picture of myoelectric activity during a lovement or while maintaining a position of the body. The abdomin al and dorsal muscles have shown different va.riations of myoelect r ic activity in healthy test subjects. The activity of the smooth abdomina,l muScle is very low in the activities of everyday life, while the oblique abdominal muscles are more often activated and so are the extensor muscles of the b ~~ e:k . The activity of the m. sacrospinaiis in healty test subjects when bending or stooping and strai·ghtening - returning to the erect posture - show a typical bifurcate pattern with lower amplitudes of myoelectric activity on bending and higher activities on straightening up, while in the maximally bent (stooped) position the muscle is completely relaxed. In patients with low back pain inhibition of the normal function of the muscle has been observer and antalgic activity registered. Thus low back pain becomes accessible to objective kinesiologic study. Antalgic activity becomes manifest in the EMG pattern by continuous myoelectric activity with higher amplitudes on bending (stooping) and reduced amplitudes on straightening, while in the maximally bent position no relaxation is achieved. Kinesiologic EMG gives an insight into activation and rela•xation of individual muscles during exercises and at rest. · Kinesiologic EMG has found its application in the programming and following of kinesitherapeutic procedures and in the evaluat ion of functional damage or injury to the locomotor system