SUDSKA KORUPCIJA U REPUBLIKANSKOM RIMU: PROBLEM I RJEŠENJA

Na temelju raščlambe pravnorelevantnih vrela u radu se pokušava odgovoriti na pitanje opsega i pravnog sadržaja sudske korupcije te pokazati ustrajna borba republikanskog zakonodavca protiv tog društvenog fenomena. U tom se smislu u pravom dijelu rada analizira tab. IX, 3 Leges duodecim tabularum i ustvrđuje postojanje javne odnosno kaznene – i to kapitalne – odgovornosti suca koji u privatnopravnom sporu primi novac radi izricanja presude na štetu jedne od parničnih stranaka. U drugom se dijelu rada nastoji pokazati kako je kasnorepublikansko zakonodavstvo (posebice de sicariis i de repetundis) kao i sudska praksa – oslanjajući se na spomenutu decemvirsku odredbu, ali u okviru novog kaznenopostupovnog sustava quaestiones perpetuae – očuvala i dogradila kaznenu odgovornost korumpiranih titulara sudbenih ovlasti, poglavito (ali ne isključivo) onih angažiranih u kaznenim (ne nužno kapitalnim) postupcima per quaestiones. Pritom se naglašava da, unatoč zakonodavčevu politički motiviranom laviranju glede subjekta djela (senatori ili senatori i konjanici-vitezovi), vrela nedvojbeno potvrđuju kako je i nužnost postojanja dvaju konstitutivnih elemenata djela – accipere pecuniam kao objektivnog te namjere osuđivanja contra ili fraudem legis kao subjektivnog elementa, i kako je i činjenica da je zakonska laicizirana kazna – kapitalna ili novčana s infamijom – bila manifestacija trajne društvene potrebe za zaštitom utilitas publica