Sudbina znanstveno-istraživačkog rada u muzeju

Posredstvom suvremenih medija, naročito Interneta, omogućen je protok informacija i dokumentacije o predmetima u mnogim muzejima. Ovako lako dostupna virtualna stvarnost, koliko god prihvaćena s rezervom u tradicionalnoj muzejskoj ustanovi unijela je novu dinamiku i novu kvalitetu u znanstveno istraživački rad u muzeju. Lakoća dobivanja informacija krije u sebi zamku povisnosti i paušalnih ocjena. Spretnom kompilacijom, potkrijepljenom relevantnom dokumentacijom (sve preuzeto s Interneta) može se napraviti “atraktivan” katalog. Zato ne smijemo zaboraviti da se stručna valorizacija izvodi samo na temelju znanstvenoistraživačkog rada. Kod preuzimanja zbirke kustos preuzima i obvezu obrade zbirke i pojedinih predmeta. Za taj posao je nužna tijesna suradnja na istitucionalnoj razini između Sveučilišta i Muzeja. Nedvojbeno, muzej je u svom djelovanju višeslojan, a znanstveni rad je u njemu konstanta. Iako živimo u vremenu koje priznaje samo brze rezultate, a nagrađuje samostalna ostvarenja i pronalaske, na Zbirci orijentalnih sagova koju sam preuzela 1987. (76 sagova) na obradu i čuvanje, radila sam godinu dana s prof. Mirom Kovačiček - Ovčačik, restauratoricom za tekstil i s Antom Grgićem, kolekcionarom, antikvarom i vrsnim poznavateljem orijentalnih sagova. Za proučavanje orijentalnih sagova Beč je jedno od značajnijih središta. Bečka i Mimarina zbirka sagova nastajale su istovremeno i na istim izvorima što se moglo zaključiti tek pomnim istraživanjem na izdvojenim primjercima i u depou. Bez ovih sagova bilo bi nemoguće govoriti o povijesti saga, rasprostranjenosti radionica, uzorcima i razvoju stila. Stoga nije slučajno da su neki od najvećih slikara renesanse sagu dali središnje mjesto u svojim djelima. Europa je ovom poklonu s orijenta podarila velika imena svojih majstora. Doba renesanse posebno je sklono orijentalnom sagu, stoga ne ćudi da grupa anatolskih sagova Ushak dobiva naziv Lotto po talijanskom slikaru Lorenzu Lottu. Isti ovaj tip saga ovjekovječio je i njemački slikar Hans Holbein po kome i danas nazivamo oktogonalni tip medaljona s klasičnog ushak saga. Mimarina zbirka posjeduje 76 sagova, među njima i dobro očuvani molitveni sag tipa hatčli-buhara s početka 19. stoljeća, nekoliko anatolskih sagova iz različitih radionica, dva saga tipa kiz-Gordes, a neki sagovi iz bećke zbirke gotovo su identični sagovima Mimarine zbirke po kvaliteti, kompoziciji, uzorku, boji i tehnici izrade i vremenu postanka. Cilj boravka u M A K U (Museum fu r Angewandete Kunst) u Beću je bio pronalaženje komparativnog materijala za zbirku sagova Mimara. Kriteriji za valorizaciju i atribuciju pojedinih predmeta su istovjetni. Posebno je bilo zanimljivo pratiti potvrđivanje, dopunjavanje i promjene atribucija tijekom tri generacije kustosa